Penzioner Rade Vidović iz Krajčinovaca kod Gradiške, tokom posljednje dvije decenije odgledao je više od pet hiljada seoskih fudbalskih utakmica.
“Nema tu mjesta za sumnju, brojka može biti samo veća a nikako manja. Uzmite olovku pa računajte a ja ću diktirati. Svake sedmice, osim zimskog perioda, pratim po tri do pet utakmica. Gdje god se igra, ja tamo idem, bez oklijevanja. Imam raspored svih liga i takmičenja, na zidu u kući. Svaku utakmicu zaokružim, po rasporedu, kao da su školski časovi”, uvjerava nas Vidović u istinitost navoda o broju utakmica u pet gradiških takmičarskih razreda.
Ova računica bila bi višestruko nadmašena da je u svoje evidencije uveo i predratne posjete stadionima, u vrijeme kada je igrao fudbal, bio sportski funkcioner te na druge načine afirmisao fudbalsku igru u gradiškom kraju.
“Bez utakmica, moj život nebi imao nikakvog smisla. Meni je fudbal stalno u glavi, noću sanjam akcije, golove, šanse, igrače… Najsretniji sam kada u jednom danu stignem na tri utakmice u tri sela, a naveče na televiziji ne okasnim na evropska takmičenja u fudbalu,” ispričao nam je Vidović. Penziju je zaradio u Australiji, Njemačkoj i drugim evropskim zemljama pa sada spokojno živi u rodnim Krajčinovcima.
“U Austrajili sam igrao fudbal, u Njemačkoj bio navijač “Minhena 1860” a ovdje nemam izrazitih favorite. Naravno, FK “Kozara” je vodeći klub ali ima još mnogo drugih ekipa gdje se dobro radi i postižu uspjesi,” smatra naš sagovornik koji je u mladosti bio perjanica davno ugašenog FK “Vrbaška”.
Zbog fudbala je, šezdesetih godina prošlog vijeka emigrirao iz Jugoslavije. Preko Austrije, gdje je nekoliko mjeseci boravio u izbjegličkom kampu, stigao je u Australiju. Iz Sidneja, poslije dvije godine, nemirni, avanturistički duh odveo ga je u Njemačku. Kući se vratio četrdeset godina kasnije.
U Krajčinovcima sada prelistava uspomene, uređuje vrt, uzgaja voćnjak i baštu, ide na utakmice. Uživa u prirodnim ljepotama svoga sela i imanja ali fudbal mu je uvijek na prvom mjestu. Sve poslove, kaže, radi u pauzi, kada se ne igraju utakmice. Za polemike o seoskom fudbalu, ovaj vitalni osamdesetogodišnak, uvijek je spreman.
“Fudbal je za mene terapija. Ništa drugo me ne interesuje. Politiku neću da gledam, da slušam političke govore, ne idem na mitinge niti na izbore. Ja imam svoj izbor a to su seoske utakmice,” iznosi Vidović svoje jasne sportske i životne stavove. U njegovom komšiluku, odrastao je poznati fudbaler Marko Marin, na kojeg je ponosan jer je dugodišnja perjanica Kozare i Potkozarja na stadionima u Njemačkoj, Evropi i svijetu.
Asovi po Vidovićevom izboru
Birajući najbolje igrače različitih generacija i klubova, Rade Vidović se opredijelio za Zorana Malbašića, Asima Hadžialagića, Vladu Jagodića, Vinka Marinovića, Sašu Racu, Borčeta Sredojevića, Zorana Blagojevića, Damira Raosa, Borisa Berića, Dalibora Kozića, Sinišu Đurića…
Milan Pilipović
