Stari hrast u centru Gradiške, platani u gradskom parku, drvored lipa pored Save, znamenite voćke u lijevčanskim i potkozarskim selima, jedinstveni su svjedoci davne prošlosti.
Među njima su lipa u Bereku, kruška u Sjeverovcima kod Kozarske Dubice, hrastovi u Gradišci, Donjoj Jurkovici i Miloševom Brdu, orah u Novoj Topoli, lipa u Cerovljanima… Kruška crnica, karamut ili napoleonka u Sjeverovcima kod Kozarske Dubice, više od jednog vijeka obilno rađa sočnim plodovima. Istoričar Ilija Zeljić, čiji pradjed Simo Mijatović je krušku zasadio a odnjegovao Simin sin Gligo, zapisao je, da je karamut u ove krajeve dospio u vrijeme Napoleona te se iz takozvanih kaurskih krajeva na Baniji proširio do Potkozarja. Orah ispred škole u Novoj Topoli posađen je prije tri vijeka. I sada uspješno odolijeva vremenu. Mještani kažu da je postao zaštitnik cijelog topolskog kraja. Stručnjaci sa Šumarskog fakulteta iz Banjaluke izmjerili su obim orahovog debla od 5,68 metara.
Hrast u dvorištu Stojana Dakića iz Donje Jurkovice, čak 500 godina prkosi vremenu i ljudima. To su, kazivao je Stojan, utvrdili stručnjaci više institucija proučavajući ovo stablo visoko 23 metra. Da bi rukama opasali Stojanov hrast, potrebno je deset ljudi. Pod njegove krošnje, od nevremena ili vrućine, do skora su se mogli zakloniti svi stanovnici Jurkovice.
Najstariji hrast ispod Prosare, prema bilješkama arheologa Milana Đurđevića, je u selu Miloševo Brdo na brežuljku Crkvina. Na ovom mjestu postojao je manastir čiji temelji su nedavno pronađeni a istorijski dokumenti govore da je gradjen prije XV vijeka. U selu živi legenda da je, po njegovom završetku zasađen hrast da bi se pod krošnjama sastajao narod poslije molitve ili za vrijeme svetkovine.
Kada je Milan Pjanić 1905. godine doselio u Cerovljane, svjedočio je njegov unuk Jovo, divlja lipa na njihovom kućištu bila je identična, kao sada. U njenim krošnjama koje su dosegle visinu od 35 metara su dva vijeka. Sa stare lipe, ispod koje su se nekada okupljale brojne generacije kao ispod džinovskog kišobrana, vide se cijelo Lijevče polje i bar pola Potkozarja.
Gradska uprava Gradiška u saradanji sa „Gradskom čistoćom“ zatražila je da republički stručni timovi utvrde starost, zdravstveno stanje i da obilježe stabala u gradskim parkovima. Lipa u Bereku
Ispred davno opustjele škole u Bereku kod Nove Topole, u centru sela dominira stogodišnja lipa koja zauzima važno mjesto u spomenarima mještana, većinom bivših učenika. Na stablu su i sada vidljive brazgotine i deformacije nastale tokom Drugog svjetskog rata. Lipu je tada, pričaju mještani, pregazio njemački tenk, u vrijeme ofanzive na Kozaru a Nijemci i ustaše zapalili školu. Ipak, lipa je sve to preživjela i ranjena, kao ranjen čovjek, nastavila da raste i buja. I sada svakog proljeća bogato procvjeta, polenom privlačeči pčele ali i mještane koji beru cvijet i od njega prave čaj i meleme.
M.Pilipović
