Četiri porodične loze, Dovedeni, Makitani, Srdije i Kosići, porijeklom iz sela Oborci kod Donjeg Vakufa, sastali su se i ove godine. To je njihov 21 susret. Svake godine, okupljaju se na drugom mjestu, zavisno ko je domaćin. Na izletištu u Kijevcima kod Gradiše, sredinom juna, tu ulogu imali su Makitani. Okupilo se 70 bivših stanovnika Oboraca, koji su rodni kraj davno napustili. Neki su otišli šezdesetih a većina devedesetih godina prošlog vijeka. Prve je iz zavičaja otjeralo siromaštvo a druge rat.
„Na ideju smo došli spontano, u rodnom kraju, u vrijeme jedne od naših, doduše rijetkih posjeta. Među nama je i veliki broj srodnika. U ratu i poslije rata, većina se razišla po svijetu. Makitani žive u Novom Sadu, Žablju, Veterniku, Bijeljinji, Banjaluci, Gradišci, Kosići u Futogu i Novom Sadu, Srdije u Bijeljini, Beogradu…“, kaže Rajko Makitan, policajac iz Gradiške. Ovdje je došao u izbjegličkoj koloni, posljednje ratne godine, skućio se a novu sredinu prihvatio kao novi zavičaj. Starog kraja, nije se odrekao niti ga zaboravio.
Jovan, Mirko i Mićo Makitan odselili su 1966. godine iz Oboraca u Žabalj. Tamo su razvili poslovni biznis, iskazali se kao vrsni majstori, poslovni ljudi, odlučni da uspiju, da zaposle svoje i druge.
„U mome preduzeću koje se bavi proizvodnjom, zaposleno je 70 radnika. Počeli smo sa ledine, ni od čeka. Iz Oboraca nismo imali šta ponijeti, osim jake volje i želje za uspjehom. To je dokaz da naši ljudi, gdje god dođu, umiju da se snađu, poštenim radom i vrijednim rukama,“ ispričao je Jovo Makitan.
U pitomom potkozarskom kraju, na susretu ove četiri porodice, prepričavali su uspomene iz rodnog kraja. Tamo, njihove kuće davno su opustjele, ili promijenile vlasnike. Mnoga imanja su zapuštena i napuštena, jer je sudbina tako odredila. Povremeno se okupljaju na groblju, uređuju vječna počivališta svojih predaka, čuvaju tragove života Srba u donjevakufskom kraju.
„Nema dana kada se ne podsjetimo na zavičaj. Svaki naš susret, počinje i završava sjećanjem na Oborce i okolinu. To mjesto živi u nama, gdje god da smo. Našu djecu učimo tome. Oni trebaju znati ko smo i odakle smo,“ kažu Milan, Ljuban i Boško Doveden koji, od 1995. godine, žive u Novom Sadu.
Maćan, Mišo i Boško Kosić, takođe su se, bježeći od ratnog plamena, zaustavili u vojvođanskoj ravnici, u Futogu kod Novog Sada.
„Prošle godine sastali smo se u Veterniku. Tada su domaćini bili Kosići. Iduće godine, prvog ili drugog vikenda u junu, naš susret biće u Semberiji, u Vršanima, gdje žive Srdije. Počeli smo ovu
praksu prije 21 godinu i redovno se sastajemo, izuzev jedne godine, kada je to izostalo zbog epidemije korone,“ iznio je Rajko Makitan, plan kojeg su utvrdili na susretu u Kijevcima. Makitani, Dovedeni, Srdije i Kosići pohvalili su se različitim sklonostima i vještinama.
Dovedeni i Makitani su najbolji fudbaleri, po tome se ističu. Kosići su pjevači, imaju i izvornu grupu „Momci sa Sovića“. Srdije su pisci, a najuspješniji u tome je Ljubo Srdija koji je napisao nekoliko knjiga.
Oborci
Oborci su naseljeno mjesto u opšini Donji Vakuf , sada u Federaciji BiH. Smješteno je u podnožju planina Komar i Sović, na putu od Travnika ka Donjem Vakufu. Najveći dio područja Oboraca je izrazito brdsko-planinsko. Prema popisu iz 2013. godine, u Obrocima je živio jedan Srbim među 599 Bošnjaka.
Postoji ovdje i više znamenitih spomenika i građevina. Osnovna škola u Oborcima otvorena je 1956. godine. Nosila je naziv „22. decembar“ do 1971. godine kada se naziv mijenja u OŠ „Dušan
Dugalić“. Naziv koji ima i danas dobila je 1995. godine, Javna ustanova „Treća osnovna škola“. Kasnoantička bazilika u Oborcima proglašena je za nacionalni spomenik BiH 26. januara 2004. godine. Bazilika je izgrađena na Glavici (Crkvini) maloj uzvisini pored sela. Služila je kao seoska bogomolja. Usljed brojnih devastacija (od potrage za blagom do individualne gradnje) ostaci ove bazilike jedva su vidljivi, međutim ipak svjedoče o razvijenom naselju u kasnorimskom razdoblju.
Izgrađena je krajem petog ili početkom šestog vijeka. Dimenzije bazilike su 15,45 x 19, 72 m. Unutar bazilike pronađene su četiri zidane grobne komore.
Milan Pilipović
