Jedino što može, bar donekle, prigušiti tugu što ovakvih bendova više nema, a u njihovom tragičnom slučaju nije moguć ni povratak, jeste da ih slušamo i da se sjećamo jedne sjajne mladosti koja nam je u osamdesetim dala tako mnogo.
Pred tom, najvažnijom, činjenicom otpadaju minorne zamjerke o umjetničarenju ili kačenju na trendi bendove tog doba (album „The Cult“ se zaista zvao „Love“). Tužno je to sve zajedno, ali idemo po drugi put u „Pucketanju“ sa Milanom, Magi, Bojanom i Žikom.
