LOPARE – Muzejska postavka posvećena učitelju Veljku Čubriloviću i drugim pripadnicima Mlade Bosne, otvorena u obnovljenoj školi u Priboju kod Lopara, u kojoj je, početkom prošlog vijeka radio ovaj učesnik Sarajevskog atentata, rođen u Gradišci. Izloženi su mnogi predmeti i dokumenti iz tog perioda te knjige o Sarajevskom atentatu i učesnicima Mlade Bosne, među kojima je i Veljkov brat Vaso Čubrilović.
Bojan Vujčić, istoričar i direktor Zavičajnog muzeja iz Gradiške, kaže da je muzejska postavka, čijem otvaranju je prisustvovao, veoma značajna. Ona će čuvati uspomenu i podsjećati na Veljka Čubrilovića, koji je pogubljen u Sarajevu 1915. godine, i druge borce za slobodu. Oni su žrtvovali mlade živote za izlazak iz okupatorskog ropstva.
“Ova postavka, kao i škola, zajedno sa crkvom, čine zajednički spomenik srpske dugovnosti. Ovdje se, na najbolji način, može naučiti lekcija iz burne i teške srpske istorije,” smatra Vujčić.
Veljko je uhapšen u Priboju, 8. jula 1914. godine, i preko Zvornika i Tuzle odveden u Sarajevo. U sarajevskom zatvoru proveo je osam mjeseci, gdje je saslušavan, isleđivan i na kraju osuđen na smrtnu kaznu vješanjem. Sud u Sarajevu, suprotno zakonu o pravu porodice da obavi sahranu, naložio je policiji da Veljka i drugu dvojicu pogubljenih tajno sahrani. O datumu izvršenja presude Okružni sud je obavijestio Veljkovog advokata oko 9 uveče, uoči dana vješanja. Advokat je iste noći javio njegovoj rodbini, kako bi imali mogućnost da se u zadnjem trenutku oproste s njim.
Sestre Staka i Vida su Veljka posjetile ujutro pred pogubljenje. U pismu sestri Staki, Veljko je moli da od Suda zatraži njegovo tijelo i da ga sahrani u grobu.
„Neka mi se za grob, bar znade. Neka se moja Nada i moja Jovanka, kada dođu u Sarajevo, na mom grobu mogu Bogu pomoliti, da meni bude milostiv a njima dade sreće i napretka.“
Okružni sud u Sarajevu je 9. februara 1915. godine poslao u Gradišku četiri pisma Veljka Čubrilovića, pisana u zatvoru, da se uruče njegovoj supruzi Jovanki. Smatrajući da pisma sadrže „sveto srpsko zavještanje“, sudski savjetnik u Gradišci Josip Horvat je 19. februara 1915. godine predložio Sudu u Sarajevu da se pisma konfiskuju i unište. Posmrtne ostatke Veljka Čubrilovića i druge dvojice, obješenih osuđenika za atentat na Franca Ferdinada, slučajno je u selu Nahorevo otkrio profesor Manojlo Krunić.
Neki mlinar je navodno u noći nakon pogubljenja vidio sumnjivu noćnu sahranu u groblju. O tome je obavijestio vlasti poslije Prvog svjetskog rata. Veljkovi posmrtni ostaci od 1939. godine počivaju u zajedničkoj grobnici na Koševu, u Kapeli posvećenoj Vidovdanskim herojima.
Otvaranju muzejske postavke prethodilo je osvećenje škole, nas čijoj fasadi su murali Veljka Čubrilovića i Gavrila Principa. Učinio je to protojerej- stavrofor Miloš Trišić, arhijerejski namjesnik tuzlanski. Nakon toga je uslijedio kulturno-zabavni program. Nastupilo je Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ iz Lopara. Nije htio bježati Veljko je poslije atentata u Sarajevu mogao pobjeći u Srbiju ali nije htio, bio je prkosan i odlučan borac protiv okupatora, radio za interese svoga te ostalih potlačenih naroda u BiH.
“Govorio je, kuda da idem. Šta će narod reći. Kazaće, lako je uči, on kofer na rame pa u Srbiju, a mi svoju zemlju ponijeti ne možemo. Zato je u Priboju, mirno sačekao žandarme koji su ga sproveli u Sarajevo,” svjedoči o svom djedu Vera Vujčić. Veljko je rođen 6. juna 1886. godine, u tadašnjoj Bosanskoj Gradišci.
Autor: Milan Pilipović
