Baš kao i sa Bajagom, muka sa Balašem je ta što se nije lako odlučiti za tek jedan album. I onda je izbor pao na onaj na kojem nema neke „monumentalne“ pjesme, ali ga zato krasi vjerovatno najujednačenija kolekcija iz njegove velike pjesmarice.
Na čelu sa najboljom kantri-pjesmom napisanom na našim jezicima…“I čega sam ostao željan? Pa ne baš mnogo tog, bršljana s jednog zida visokog, i Bube Erdeljan…“
