Desanka Rađević rođena u selu Jablanica nadomak Gradiške po profesiji profesor srpskog jezika i književnosti već šest godina u penziji, ovog petka prenijela nam je dio priča iz svog života.
Gostujući u emisiji “Ženski magazin” Desanka se prisjetila svog djetinjstva kako kaže bila je nestašna i nemirna djevojčica ali joj je ostalo u lijepom sjećanju. Istrajnost i borbenost je naslijedila od svoje majke Radosave, a oca Pantu koji je bio jedini preživjeli potomak njene porodice Stojnić u Drugom svjetskom ratu se sjeća kao jednog mirnog i dobrog čovjeka .Majka Radosava kako kaže Desanka bila je krojačica u selu nastojala je bez obzira na protivljenje oca Pante da se kćerka Desanka školuje .Kao malu je šalje u Srbiju gđe završava osnovno obrazovanje. Sjeća se da je u malom zavežljaju nosila grumen zemlje iz Jablanice kako bi joj dani brže prolazili na školovanju a potom se vraća u rodnu Gradišku i tu završava srednju ekonomsku školu.
Iako život na selu nije bio lak roditelji su joj uz mnogo rada obezbjedili da ode na daljnje školovanje u Sarajevo, gdje je u roku završila Višu pedagošku školu. Gostujući u Ženskom magazinu Desanka nam je rekla da joj u najljepšem sjećanju ostalo selo Vilusi gdje je započela svoj radni staž kao učiteljica ,gdje upoznaje supruga Ljubu . U školstvu ostaje da radi sve do 1995 godine.
Do odlaska u penziju iskušala se u mnogim profesijama. Radila je kao učiteljica, zatim kao odbornica u tadašnjoj Opštini Gradiška, poslanica u Narodnoj skupštini ali i u Vijeću naroda Republike Srpske.
Sada je kako kaže penzionerka koja je i dalje aktivna, trenutno obavlja funkciju predsjednice Udruženja „Žena i porodica“.
Čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja pa tako i Desanka kaže da je bogata žena i danas njeguje prijateljstva sa ljudima koje je upoznala kako kroz posao tako i kroz udruženje. Pored druženja sa prijateljicama, vremena nađe i za vez ikona na platnu. Kruna života jedne žene su kako kaže dani koje provodi u porodičnim druženjima sa svojom djecom i unucima.
S.M.
