Gradiška je grad sa najbrojnijom populacijom bijelih roda u Republici Srpskoj. Na području grada, prema procjenama ornitologa, ove godine aktivno je oko 15 gnijezda bijelih roda koje su inače trajno zaštićena vrsta u BiH.
Bijele rode su prema riječima najstarijih stanovnika Gradiške, oduvijek predstavljale obilježje našeg grada. Da je to tako svjedoči i mural Nataše Konjević u centru posvećen bijeloj rodi i rijeci Savi.
Naviše gnijezda nalazi se na banderama od Gradiške prema Kozarskoj Dubici i već 100 godina utočište su ovim veličanstvenim pticama o kojima mještani tog kraja pričaju sa divljenjem. Interesantno je da su rode za svoja gnijezda izabrale dvorišta poštara. Pa tako u Koloni u Cerovljanima nalazi se gnijezdo kod poštara Đoke Vranića, u Vrbaškoj kod poštara Miroslava Lajića, a u Gašnici kod poštara Branislava Zvjerca.
Zvjerac kroz šalu kaže da je razlog tome to što rode i poštari donose dobre vijesti. „U našem dvorištu rode se gnijezde unazad petnaest godina. Prva roda koja je savila gnijezdo je stradala od strujnog udara i narednih godina je bila borba ko će zauzeti to gnijezdo. Evo napokon ove godine imamo par koji je uspio podići dva ptića“, kaže Zvjerac.
Za bijelu rodu se kaže da je snažan simbol suživota čovjeka i prirode. One ne vole osamu, vole tamo gdje je čovjek pa se gnijezde na krovovima kuća i električnim stupovima koji su često opasno mjesto za život. Tome je svjedočio Miroslav Lajić.
„Suživot sa rodama je pun uzbuđenja, od zmija u dvorištu koje donesu ptićima do požara. Prije četiri godine zapalilo se gnijezdo koje je svojom težinom pritiskalo žice na banderi pa je došlo do kratkog spoja i požara. Tada je stradalo gnijezo i mlade rode. Drugom prilikom došlo je do kratkog spoja na elektro-instalacijama ali taj put je došlo do požara na našoj kući. Ipak sve se to zaboravi kad se svjedoči životnom putu te ptice. Nestvarno je koliko je ona uporna u izgradnji gnijezda i požrtvovana u podizanju mladih“, kaže Lajić.
Prema podacima „Mreže evropskih sela roda“ broj roda u BiH se smanjio oko 40 odsto u odnosu na posljednje istraživanje koje je sprovedeno 2015. godine. Tačnije u istočnoj Evropi smanjuje se populacija roda dok u zapadnoj bilježe značajan porast.
Veliki problem predstavlja elektrokucija ali u posljednje vrijeme elektičari postavljaju nosače za rodina gnijezda, a radi se i na izolaciji žica i električnih stubova.
Draško Adamović iz Orintološkog društva “Naše ptice” kaže da osim elektrokucije rode stradavaju i od zatrovanih mamaca.
„Mamci koji se postavljaju za suzbijanje predatora često završe u kljunu rode jer kad nađe mesni obrok ona će ga pojesti. Uspjeli smo spasiti dvije jedinke nakon trovanja, ali problem su mladi koji ostanu sami jer budu na meti pasa lutalica, ljudi ili stradaju u saobraćaju“, kaže Adamović koji ističe da bi trebala biti razvijenija mreža pomagača divljači.
Bijela roda je ptica karakterističnog izgleda i u narodu predstavlja simbol plodnosti, a ornitolozima je posebno zanimljiva vrsta za proučavanje i istraživanje.
„Ornitolozima je interesantna biologija ponašanja, njihove migratorne etape i veliki broj pređenih kilometara u krilima ali i interesantne informacije koje nam donesu obzirom da je BiH u posljednje četiri godine dio asocojacie EUring i možemo da obilježavamo ptice i pratimo njihovo stanje na putovanju“, kaže Adamović.
Rode mogu da žive čak i do 30 godina. Ova ptica svojima pilićima mora pronaći oko 180kg hrane kako bi ih podigla i spremila za put, dnevno im donese nešto više od kilograma žaba, zmija, ribe. Većina roda nema glasne žice i u gnijezdu komuniciraju uglavnom klepetanjem kljunom. Neke, međutim, kao što je crna roda, mogu da pjevaju.
U narodu se vjeruje da su rode dobri prognostičari vremena: ako rode ranije odlete u Afriku, čeka nas jako hladna zima, a ako odlete kasnije prognoziraju blažu zimu.“ Inače rode se već od sredine avgusta spremaju za put u toplije krajeve. Na svom putovanju rode spavaju u letu od 10 do 15 minuta, kažu stručnjaci, tako što glavu polože na krilo.
G.Vlainić
