Kod Srba božićna pečenica je najčešće prase ili nazime, mlado svinjče, a u nekim krajevima je to jagnje ili mlada ovca i naziva se veselica. Priprema se na Tucindan i peče na Badnji dan. Na Badnje veče se unosi u kuću i naslanja na istočni zid, gdje stoji do Božića, kada se servira.
Božićna pečenica je jedno od glavnih jela tradicionalne svečane božićne trpeze. Nekada je pečenica nazivana i božnjićara.
Kokoš, guska, patka ili ćurka u mnogim krajevima ne smeju se naći na prazničnoj trpezi zbog vjerovanja da je pernata živina simbol nazadovanja i rasturanja kuće, jer kljuca i baca zemlju iza sebe.
Prema narodnom vjerovanju ritualno klanje na Tucindan je jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i potiče iz vremena prije hrišćanstva, a pominje se i u starom zavjetu. Za božićnu pečenicu bira se bijelo prase, bez biljega i tjelesnih nedostatka. Vjeruje se da pečenica koja se sprema za Božić donosi sreću i blagostanje ukućanima.
