Zoran Popović, specijalista anestezije i reanimacije: Terapeut ljudske duše

GRADIŠKA – Kada medicina izgubi svaku mogućnost liječenja, a porodica nadu za oboljelu osobu, doktor Zoran Popović, načelnik Od‌jeljenja palijativne njege u Bolnici Gradiška, sa svojim timom, trudi se da ublaži bol, fizičku i duhovnu patnju.

To je sveobuhvatna zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna briga u cilju pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlečivom bolešću, objašnjava Popović, humanista i stručnjak sa velikim povjerenjem pacijenata, posebno svojih sugrađana. Za svakoga, kada je najteže, on ima strpljenja, razumijevanja, riječ utjehe i ohrabrenja.

“Početak rada u ovoj službi, bio je veoma mukotrpan i težak. Nismo imali dovoljno iskustva, jer je u BiH, takvo od‌jeljenje postojalo samo u sastavu Kliničkog centra Tuzla. Kod njih smo išli na obuku.

Od‌jeljenje u Gradišci je, izuzev Nevesinja, jedino u Republici Srpskoj. Imao sam sreću da dobijem medicinski kadar koji je te, 2011. godine završio školovanje.

Mogao sam uticati na njih, formirati njihov odnos prema pacijentima i poslu, onako kako ja smatram da treba, kako to struka nalaže,” objašnjava doktor Popović začetke Palijativne njege u Gradišci. Njegovi saradnici su, kaže, ospobljeni za rad sa najtežim pacijentima i na svim od‌jelima. Oni pokazuju empatiju, bliskost, razumijevanje za bolesnika.

“Svi na ovom od‌jelu spremni su dati podršku, učiniti sve da olakšaju bol, da iskažu osjećanje, da uvijek budu pacijentu i njihovim porodicama u blizini, kada zatreba. Pružamo prošireni spektar usluga.

Zbrinjavamo i pacijente u stanju budne kome,” opisuje doktor Popović svoj posao. Od‌jeljenje palijativnog  zbrinjavanja, primarno je imalo 16 kreveta, na nekoliko lokacija. To je šest kreveta na donjoj etaži opšteg dijela, četiri kreveta na internom od‌jeljenju, i četiri apartmana za pacijente u stanju budne kome.

Takođe, dva kreveta u šok-sobi namijenjena su pacijentima u stanju kome kojima je neophodna mehanička ventilacija, objašnjava naš sagovornik. Suštinu svog posla definiše kao “aktivni tretman i njegu pacijenta u poodmaklom stanju hronične neizlečive bolesti, prvenstveno se bazirajući na umanjenju boli, uz psihološku, socijalnu, i duhovnu podršku pacijentu ali i porodici.”

Pacijent ostaje kod nas onoliko dugo, koliko je potrebno, kaže doktor Zoran Popović.

“Prema analizi, u poslednjih deset godina, na od‌jelu je bilo 1 100 pacijenata. Od toga 220 u komi. Prosjek ležanja tojest boravka na od‌jelu je 60 dana. Četvrtinu pacijenata otpustili smo kući.

Prethodno su bili, medicinski gledano, otpisani ali smo ih toliko osposobili, pomogli da steknu rehabilitacioni potencijal i vrate se, koliko-toliko, normalnom životu,” iznosi doktor Popović podatke o radu.

Oni dokazuju opravdanost postojanja ovog od‌jeljenja, gd‌je su smješteni pacijenti iz cijele Republike Srpske, BiH i regiona.

“U opštem dijelu, imali smo 880 pacijenata, od kojih je 610 sa karcinomom, u takozvanoj terminalnoj fazi. Čak i takvi pacijenti, mogu se oporaviti, uz adekvatnu njegu, tretman i liječenje, i otpustiti kući.

Zbrinuli smo 250 pacijenta oboljelih od drugih bolesti, najčešće kardio-vaskularnih. Imali smo teških, gotovo beznadežnih slučajeva koji su se takođe oporavili, čak dovedeni u funkcionalno stanje,” objašnjava doktor Zoran Popović, specifičnosti svog posla. I kada umre posljednja nada za sve, za teško bolesne pacijente i za njihove najbliže, kod njega ona živi.

Zasluge za to, govori Zoran kojeg karkterišu znanje i skromnost, imaju svi zaposleni, kompletno osoblje Bolnice Gradiška. Bez multidisiplinovanog pristupa, nema ni uspjeha. To je od‌jel, kao i svaki drugi, koji može mnogo da učini za teško bolesne osobe.

Da pomogne. Zato su prepoznatljivi u Republici Srpskoj ali i Bosni i Hercegovini, odakle osobe traže mjesto u Bolnici Gradiška.

Zdravstvena njega od rođenja do smrti Pacijent zaslužuje zdravstvenu njegu od rođenja do smrti, smatra Zoran Popović. On ističe da je značajan dio pacijenata izostavljen iz zdravstvenog sistema.

“Nakon odrađenih procedura liječenja, uspostave dijagnoza, iscrpljenih mogućnosti liječenja, pacijenti bivaju prepušteni sami sebi. Zato je formirano ovo od‌jeljenje. Dakle, imali smo prostor, nabavili opremu, formirali kadar.

U početku smo imali problema, dok nismo stekli rutinu. Podsjećam, sve što radimo, na fakultetu se uči uzgredno,” objašnjava doktor Popović. On je svoj životni poziv podredio bolesnima. Njegovo srce kuca za utjehu i ohrabrenje.

Shvatio je da lijepa riječ i osmjeh, često znače više od svake medicinske terapije. Zoran je tarapeut duše i zato je omiljen među pacijentima i među kolegama.

Ratna medicina

Zoran Popović, specijalista anestezije i reanimacije, zaposlen je u gradiškom zdravstvu od 1988. godine, u tadašnjem Medicinskom centru kojeg su čini Bolnici Gradiška i Dom zdravlja. Godinu

kasnije upućen je je na specijalizaciju iz anestezije i reanimacije koju završio 1993. godine.

“Vratio sam se u ratu. Zajedno sa kolegama, specijalizantima, radio sam praktično na prvoj borbenoj liniji. Stekli smo ogromno iskustvo u ratnoj medicine. Doktor Milan Švraka, moj kolega po struci i ja smo u to doba formirali Službu anestezije i reanimacije sa intenzivnom terapijom i njegom. Do tada je anestezija bila odsjek u okviru Hirurgije.

Praktično, 2 000. godine naša služba postala je zaseban od‌jel,” navodi Popović objašnjavajući

hronoligiju svoje karijere u zdravstvu. “Moje srce, moja duša ostala je u anesteziologiji. Ogromno znanje koje sam stekao u toj službi i operacionoj sali, ovd‌je mi mnogo koriste.” U Od‌jeljenju anestezije i reanimacije radio je do 2011. godina, kada je imenovan za načelnika Od‌jeljenja palijativne njege.

Formirano je iste godine zaslugom menadžmenta Bolnice i Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.