Zlatko Proharska je sa porodicom, iz Stare Topole doselio u Rovine, na imanje koje je pripadalo porodici Juliusa Širmana, odbornika u Novoj Topoli, pred Prvi svjetski rat.
Prema dokumentima objavljenim u Bosanskom glasniku 1912. godine, među deset odbornika navodi se i Širman. Interesantno je da je u sastavu lokalne vlasti bio samo jedan Srbin, Ilija Mataruga, a ostalo su činili doseljenici.
-Kada je formirano Poljoprivredno dobro „Mladen Stojanović“, moja porodica je državi ustupila veliko imanje u Staroj Topoli a ovo smo dobili u zamjenu. Kuću, koja je, kako se priča, pripadala
grofovskoj porodici, zatekli smo praznu. Ja sam rođen 1944. godine a, koliko god me pamćenje služi, kuća je bila ista. Malo je oronula ali se ipak dobro drži jer u njoj stotinu godina niko ne živi
–ispričao je Zlatko Prohaska za RTV Gradiška.
On kaže da je u blizini bila još jedna slična kuća, ali da je zemljotres porušio. Ova, grofovska kuća građena je bez cementa ali je odoljela vremenu i vremenskim neprilikama. Vidljivo je veliko graditeljsko umijeće.
-Kuća ima pet soba na spratu, plus prizemlje, tu su kuhinje, kade, verande, hodnici… U kući je bila pumpa za vodu, izrezbaren namještaj, vidljivi su tragovi gospodskog života. Pored kuće je stari park, stogodišnja stabla, hrastovi, topole, vrbe, jablanovi, najveći u Lijevču – priča Zlatko Prohaska kojeg povremeno posjećuju znatiželjnici, istraživači starina, naučnici, arhitekte…
Bojan Vujčić, istoričar i direktor Zavičajnog muzeja Gradiška kaže da enterijer i namještaj u kući ukazuju da je građena neposredno pred Prvi svjetski rat. Na kućnim vratima, podsjeća Vujčić, i sada je vidljiva urezana 1909. godina. To jasno ukazuje na period izgradnje, jedne od najstarijih i znamenitih kuća u lijevčanskom kraju.
Autor: Milan PILIPOVIĆ
