Desa Bijelić iz Miloševog Brda više od sedam decenija traga za rođenim bratom Trivunom Savićem. 1942. otrgnuti su iz roditeljskog zagrljaja i, nakon Mlake, oboje odvedeni u sisački dječiji logor. Tada petogodišnja Desa nije se odvajala od dvije godine mlađeg brata.
Međutim, jedno jutro promijenilo je sve. Trivun je odveden tokom noći. Kasnije će Desa saznati da ga je uzela žena koja ih je danima obilazila u logoru.
Decenijama kasnije, brat Rade obilazio je domove u nadi da će naći mlađeg brata. Bezuspješno. U Zagrebu je brat Veljko uspio doći do podataka da ga je iz logora u Sisku, u mjesto Gudovac pokraj Bjelovara, odvela žena po imenu Katica.
Na toj adresi nije bilo nikoga, ali je Veljko uspio saznati od Katičine unuke da je pod bakinom zaštitom bio do 1945. Zatim je predan u prihvatni centar. Poslije je, prepričava Desa saznanja do kojih su došli, Trivun pisao baki Kati, jednom joj je i bio u posjeti. O Trivunu se još zna, priča Desa, da je učio medicinu i da je, navodno, radio u Beogradu.
Desu, njenu braću i još pet sestara ne napušta nada da je njihov, sada već 83-ogodišnji, Trivun živ.
Žive za lijepe vijesti o njemu i dan kada će ga sresti.
Žive za lijepe vijesti o njemu i dan kada će ga sresti.
S. Trkulja
