Nakon tragičnih događaja, požara i gubitka 59 mladih života u Sjevernoj Makedoniji, pogibije 15 ljudi nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu i raniji masovnih ubistava u Srbiji, ljude koji su izgubili svoje najmilije i društvo koje je doživjelo tragediju treba pustiti da izraze tugu, ali i bijes, izjavila je Sanda Rašković Ivić, psihijatar, psihoterapeut i bivša srpska političarka.
Rašković Ivić je u jutarnjem programu Radio-televizije Gradiška govorila o gubitku svojih roditelja, muža i sina i svojoj boli koju je opisala u knjizi „Život ide dalje“, a koju je predstavila u Kulturnom centru Gradiška.
Naglasila je da velike tragedije izazivaju tugu i bijes kod cijelog društva i da vlast i nadležni organi ne treba da misle da je bijes uperen prema njima, da se protiv toga ne bore i ne poriču, nego da društvu daju odgovore zašto se to desilo, procesuiraju odgovorne i pokažu kako dalje živjeti i spriječiti nove tragedije.
Rašković Ivić pojašnjava da je tuga proces koji ima svoje faze, od poricanja tragičnih događaja, preko osjećaja bijesa prema sebi i drugima, dogovaranja sa samim sobom i Bogom kako dalje, da tuge koja može da preraste u depresiju ili da bude prihvaćena i svedena u stanje sa kojim čovjek može dalje da živi.
„Tuga ne nestaje i ona je neprebolna, pogotovo tuga za izgubljenim djetetom, ali treba da se naučimo da živimo s njom. Treba sagledati cijeli život i lijepe trenutke sa osobama koje smo izgubili i očaj zbog gubitka pretvoriti u zahvalnost za to što smo imali te osobe u svom životu. Da oni nisu bili tu i osvijetlili naše živote bila bi jedna praznina“, zaključila je ona.
Poručila da suze i tugu ne treba skrivati, da „treba plakati, jer su suze kupka duše“ i mnogo pričati sa prijateljima.
M.M.
