U mnogim evropskim državama tisa je proglašena strogo zaštićenom biljnom vrstom. Nekada je bila vrlo raširena drvenasta vrsta Evrope, zapadne Azije i sjeverozapadne Afrike, a danas joj prijeti izumiranje.
U Gradišci je možete pronaći u parku kod Kulturnog centra Gradiška.
Tisa je čudesna, neobična i dugovječna ali je cijela biljka otrovna, sem bobica. Odnosno i sjeme u toj bobici je otrovno, nije otrovno samo meso oko sjemenke. Baš iz tog razloga što je biljka otrovna ne napadaju je ni gusenice, ni crvi, ni biljne vaši.
Kora drveta mijenja boju iz crveno-smeđe u sivo-smeđu, a kasnije se i ljušti u manjim ljuskama. Vrlo je mekana te se pod većim pritiskom (penjanje djece) mogu dosta oštetiti grane pa čak i cijelo stablo. Sporog je rasta i može doživjeti starost i više od 1.000 godina. U Engleskoj postoji drvo tise staro više od 4.000 godina. Pod njim se vjenčavaju parovi da bi im brak bio dug i srećan.
Tisa se sadila u blizini crkava, samostana i dvoraca zbog simboličnih i religioznih vjerovanja. Narodno vjerovanje kaže da tisa štiti od zlih duhova, pa je u krajevima gdje je rasla, narod njeno drvo ušivao u odjeću ili nosio okačenu o vrat u obliku krstića.
Takođe, postoji vjerovanje da je samo držanje grančice tise u kući, posebno kada je okićena bobicama, izuzetno ljekovito.
Od tisinog drveta pravile su se kašike, štapovi, lukovi i ogrlice. Magična moć tise objašnjava se njenom dugovječnošću, jer može da živi i više od hiljadu godina.
