Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog Trifuna, koji se smatra zaštitnikom vinograda, čuvarem usjeva od nepogoda i štetočina, ali i zaštitnikom iskrene ljubavi svih hrišćana.
Srpska pravoslavna crkva Svetog Trifuna slavi kao velikomučenika koji je postradao za hrišćansku vjeru, ne isključujući njegov značaj zaštitnika bračne ljubavi i vjernosti, koje su dio hrišćanske propovjedi.
Prema hrišćanskom učenju, bračna ljubav je blagoslovena od Boga, a bračni zavjet neraskidiv, o čemu svojim djelima najbolje svjedoče Hristovi velikomučenici, među kojima je i Sveti Trifun.
U „Ohridskom prologu“ vladike Nikolaja Velimirovića piše kako je velikomučenik Trifun poginuo 250. godine u Nikeji, od mača hristobornog rimskog cara Dakija.
Svetog Trifuna slave mnogobrojni esnafi, vinogradari, mehandžije, a na liturgijama se pominje stradanje svetitelja Trifuna.
Na ovaj dan vinogradari izlaze u vinograd da orežu barem jedan čokot vinove loze i poliju ga vinom. Vjeruje se da će grožđe tako dobro roditi.
Ako na Svetog Trifuna pada kiša, vjeruje se da će uspješno roditi šljiva i da će biti dobra godina.
Jedno od vjerovanja u narodu je da sa ovim danom stiže proljeće, da se budi priroda i najuzvišenije osjećanje kod ljudi, ljubav.
