Ako postoji način, formula dugovječnosti, onda je nju, sasvim sigurno, dosegnuo Đorđe Ostović (104) iz gradiškog sela Laminci. On je najstariji stanovnik ovog kraja. Vitalnošću, duhovnom snagom i mentalnom svježinom, Ostović se izdvaja od
neuporedivo mlađih.
On je uvijek raspoložen, nasmijan, šaljiv, priča nam njegova kćerka Dušanka Ristić. Od navika stečenih u mladosti, ne odustaje.
-On voli da hoda, vozi se biciklom, razgovara sa komšijama, da nazdravi svakome, poželi sreću i uspjeh. Živi po svojim
principima, a to su stalna fizička aktivnost, zdrava ishrana, koliko god je to moguće… Ni u čemu ne pretjeruje, voli ljude, druženje, voli da porazgovara sa svakim – opisuje Dušanka navike svoga oca.
-Oduvijek se pridržavao narodnih običaja, slavio krsnu slavu, Božić i druge praznike. Nikuda, nikome u posjetu nije išao bez milošte. Toge i sada pridržava. Uvijek je insistirao na porodičnim vrijednostima, okupljao sve nas, savjetovao, govorio da se međusobno uvažavamo, poštujemo, pomažemo u svim situacijama, da budemo jedni drugima najveći oslonac – priča
Dušanka, takođe predusretljiva i ljubazna.
Đorđe je stekao brojne potomke. Imao je četvoro djece, dvojica sinova su mladi umrli, potom šestoro, unučadi, jedanaestoro
praunučadi a uskoro će dobiti i čukununuka.
-Đorđina majka je iz Nikšića, otac iz Foče… On je rođen 8. novembra 1919. godine, dok se još dimilo i gorjelo na frontovima
Prvog svjetskog rata. U Gradišku, u Lamince, on su doselili 1954. godine. Tu su kupili imanje. Prethodno se u Kočićevo, što je
sasvim blizu, udala tetka, očeva sestra. Oni su bili porodično veoma bliski i zbog nje su odlučili doseli ovamo, da budu u blizini jedno drugome – dodala je Dušanka Ristić. Kod njega, nastavlja priču, nema tugovanja, jadikovanja, nego u svemu je tražio ohrabrenje, lijepom riječju jačao sebe i druge, kojima je teško.
-Zato je omiljen i među omladinom jer se uvijek šali, priča duhovito, čita zdravice, mada u posljedje vrijeme lošije čuje, ali to mu ne smeta. Vozi bicikl, kosi travu u dvorištu… Stalno je u pokretu. On je biciklom volio proći kroz cijelo selo, da vidi šta se radi a, kada ga piutamo gfdje je bio, kazao bi, na terenu. Sada smo izduvali gume na njegovom biciklu, strah nas je da ne padne – kaže Dušanka.
Đorđo povremeno boravi kod dvije kćerke u Gradišci a sedmicu u Lamincima. On ne može izvan svoje kuće u Lamincima, više od petnatak dana, pa i tu sam privremeno boravi, sve dok je u takvoj mogućnosti. Njegova supruga Mara, Dušankina majka, porijeklom iz Zrenjanina, poživjela je 96 godina. I Đorđini roditelji doživjeli su stotinu ljeta.
Buklija, zdravica i govor
Nema dana, da me neko ne traži, novinari ili ostali narod, priča nam deda Đorđe Ostović, koji je svojom buklijom nazdravio
stanarima Staračkog doma u Gradišci. Svi hoće sa mnom da se slikaju, svako po nešto pita a ja ih nudim prvo da popiju dobru
šljivovicu koju stalno nosim. Ustao je, i održao govor.
-Djeco moja, volite život i ljude, i sve oko sebe. Razmišljajte o lijepim i dobrim događajima a ne o tužnim i žalosnim. Ko vjeruje u sebe, i Bog će ga nagraditi. Što se mene tiče, u zdravlje svima, sto i pet, pa opet – kazao je Ostović, obrativši se vremešnim slušaocima, domcima, u prosjeku, mlađim trideset godina.
Milan Pilipović
