Srpska pravoslavna crkva 9. decembra po novom kalendaru obilježava praznik posvećen Prepodobnom Alimpiju Stolpniku.

Ovaj praznik u kalendaru SPC označen je crnim (zadebljanim) slovom ali ovaj svetitelj veoma je poštovan u našem narodu, a mnogim porodicama je i krsna slava.

Rođen je oko 522. godine  u Paflagoniji. Od malena je bio predan Bogu. Kao đakon služio je u crkvi u Andrijanopolju kod episkopa Teodora.

Iako je bio voljen od svih, uvijek je tražio načina da bude sam. Alimpije je želio da živi u molitvi i usamljeništvu pa se povukao na jedno grčko groblje pored grada Paflagonije od kojeg su ljudi bježali zbog demonskih priviđenja. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), i na njemu na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći dio života (prema hrišćanskom predanju oko 53 godine).

Otuda je nazvan stolpnikom. Ni podsmjeh ljudi, ni iskušenja ga nisu mogla odatle pomjeriti. Najzad, poslije nekog vremena, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utjehe, pouke i iscjeljenja. Oko njegovog stuba podignuta su dva manastira, jedan muški i jedan ženski. U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra, a on je sa svog stuba, primerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju.

Po predanju, Alimpije je živeo 120 godina i upokojio se 640. godine u vrijeme cara Iraklija. Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kutlumuškom manastiru na Svetoj Gori. Često je freskopisan u hramovima naše Crkve, a jedna od fresaka nalazi se i u priprati Pećke patrijaršije. Smatra se jednim od tri velika stolpnika, pored Simeona Stolpnika i Danila Stolpnika.

Sveti Alimpije na ikoni se predstavlja u asketskom, pustinjačkom odelu kako sjedi na svom stolpu.

Alimpijevdan se proslavlja isto kao i sve druge Krsne slave, pripremom slavskog kolača, koljiva i vina, i osveštanjem koje obavlja sveštenstvo Crkve. Uvijek pada u vrijeme Božićnog posta, i zbog toga je praznična trpeza slavara uvijek posna. To je nepokretni praznik.

Kod Srba postoji vjerovanje da je Sv. Alimpije pregazio kugu, zaustavio gubu, odbijao nezdrave vjetrove i činio razna druga čuda. Praznuju ga stočari, pa se na njegov dan ne upreže tegleća stoka. Odlazi se rano u crkvu da bi sve bilo zdravo u narednoj godini.