„Poštuj oca svoga i mater svoju da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji“ je peta Božija zapovijest koju nam je Gospod dao na Sinaju preko Mojsija. U nastavku teksta pročitajte šta znači peta Božija zapovest u tumačenju vladike Nikolaja Velimirovića.
Ovo znači:
Prije nego što si saznao za Gospoda Boga, znali su za njega tvoji roditelji. Samo je to dovoljno, da im se pokloniš i odaš hvalu i poštovanje. Pokloni se i odaj hvalu i poštovanje svakom onom, ko je prije tebe saznao za najviše dobro u ovom svijetu.
Neki bogati i mladi Indijanac putovaše sa svojom pratnjom preko planine Hindukuša. Na planini naiđoše na nekoga starca gdje čuvaše koze. Siromašni starac skloni se ukraj druma i pokloni se bogatome mladiću. A mladić sjaha i prostre se na zemlju pred starcem. Začudi se starac tome, začudiše se i pratioci mladićevi. A on će reći starcu:
– Klanjam se tvojim očima, jer su one prije mojih vidjele ovaj svijet, djelo Svevišnjega, klanjam se tvojim ustima, jer one su prije mojih izgovorile njegovo sveto ime i klanjam se tvome srcu, jer ono je pre moga zatreperilo od radosnog saznanja da je otac sviju ljudi na zemlji Car i Gospod nebeski.
Poštuj oca svoga i mater svoju, jer tvoj put od rođenja do sada posut je majčinim suzama i očevim znojem.
Oni su te voljeli i onda, kada su se svi drugi gadili od tebe u nemoći i nečistoći. Oni će te voljeti i onda, kada te svi omrznu. I kada se svi na tebe budu bacali kamenjem, majka tvoja bacaće se na tebe smiljem i bosiljem.
Otac tvoj voli te i ako zna sve mane tvoje. A drugi će te mrziti i ako budu znali samo vrline tvoje.
Tvoj otac i majka vole te sa strahopoštovanjem, jer predosećaju, da si ti blago Božije, njima povereno na čuvanje i njegovanje. Niko nije u stanju, kao roditelji tvoji, da vide tajnu Božiju u tebi. Njihova ljubav prema tebi ima sveti korijen u vječnosti.
Kroz nježnost svoju prema tebi tvoji roditelji razumiju nježnost Gospodnju prema svoj stvorenoj djeci svojoj.
Kao što mamuze podstiču konja na brži kas tako i tvoja oporost prema roditeljima podstiče njih na još veću brigu o tebi.
Neki opaki sin jurnu na svog oca i zabode mu nož u grudi. A otac izdišući reče sinu:
– Brzo operi nož od krvi, da te ne uhvate i ne osude.
U stepi ruskoj jedan raskalašan sin priveza svoju majku pred šator, a on pod šatorom pijančaše sa pokvarenim ženama i ljudima. U tom hajduci naiđoše i vidjevši majku vezanu rekoše, da će je osvetiti odmah. A vezana majka viknu iza glasa i time dade nesretnome sinu znak, da je u opasnosti. I sin se spase, a hajduci mesto sina isekoše majku.
U Teheranu, gradu persijskom u kući sa dvije zle kćeri. Ne slušahu kćeri oca i smejahu se savjetima njegovim. Svojim prljavim životom uprljaše kćeri čast i obraz ocu svome. I otac im bijaše na dosadi kao zla savjest. Jedno veče, kad mišljahu ćerke da otac spava, dogovoriše se da mu priprave otrov i da mu dadu ujutru s čajem. A otac ču sve, i svu noć plakaše gorko i Bogu se moljaše. Ujutru ćerke mu doneše čaj i staviše pred njega. Reče im otac:
„Ja znam vašu nameru i udaljiću se od vas po vašoj želji. No neću se udaljiti vašim grijehom, da bih vašu dušu spasao, no svojim“, rekavši to otac preturi čašu i prosu otrov, pa se baci kroz prozor i pogibe.
Sine, ne gordi se svojim znanjem pred svojim neukim ocem, jer njegova ljubav više vredi no tvoje znanje. Gle, da nije bilo njega, ne bi bilo ni tebe ni tvog znanja.
Kćeri, ne gordi se svojom ljepotom pred pogurenom majkom svojom, jer njeno srce u kostima ljepše je od tvog lica. Gle, i ti i tvoja lepota izišli ste iz njene mršave utrobe.
Nauči se kćeri, poštovati svoga oca, jer samo ćeš se tako naučiti poštovati sve druge očeve na zemlji.
Dan i noć vježbaj se, sine poštovati majku svoju, jer samo ćeš se tako izvježbati poštovanju i svih drugih majki na zemlji.
I zaista, djeco, ne činite mnogo, ako poštujete samo ličnost svoga oca i svoje majke, a ne i njihov rad, njihovo vrijeme i njihove savremenike. Poštujući svoje roditelje vi poštujete i rad njihov i vrijeme njihovo, i savremenike njihove. Tako ćete ubiti u sebi kobnu i glupu naviku, da prezirete prošlost.
Budite uvereni djeco da dani koji su dati vama na raspolaganje nisu ni skuplji ni draži Bogu nego dani dati onima koji su prije vas živjeli.
Ako se gordite svojim vremenom pred prošlošću, ne zaboravite da će – dok dlan o dlan – rasti trava nad vašim vremenom, po vašim grobovima, vašim tijelima i djelima i da će se drugi nasmješiti nad vama kao davnom prošlošću.
Gle, svako vrijeme ispunjeno je majkama i očevima, suzama, bolovima, žrtvama, ljubavlju, vjerom i nadom u Boga. Zato je svako vrijeme dostojno poštovanja.
I mudar se klanja s poštovanjem pred svima prošlim vremenima kao i pred budućim. Jer mudar zna što lud ne zna, a to je – da je njegovo vreme kao minut na satu. Pogledajte djeco, u sat: oslušnite, kako minut teče za minutom, i recite mi, koji je minut bolji i duži, i važniji od drugoga?
vladika Nikolaj Velimirović
Pripremio Dejan Janković
