„Sjećaj se dana odmora da ga svetkuješ, šest dana radi i svrši sve svoje poslove, a sedmi dan je dan odmor Gospodu Bogu tvome“ je četvrta po redu od deset Božijih zapovijesti koje nam je Gospod dao na Sinaju preko Mojsija. U nastavku teksta pročitajte šta znači četvrta Božija zapovest u tumačenju vladike Nikolaja Velimirovića.
Šest svjetova stvorio je i u sedmom se on odmara. Šest svjetova su privremeni, nemirni i prolazni, a sedmi je vječan, miran i neprolazan. Stvaranjem Bog je ušao u vremenost, ali nije izišao iz vječnosti. Tajna je ovo velika, i o njoj se priliči više misliti nego govoriti. Jer ona nije dostupna svakome već samo Božijim izabranicima.
Izabranici Božiji nalazeći se tijelom u vremenu dižu se svojim duhom do osovine točka svijeta, u kojoj je vječni mir i blaženstvo.
A ti, radi i odmaraj se. Radi, jer i Bog radi, odmaraj se, jer se i Bog odmara. A tvoj rad neka bude stvaranje jer si čedo Stvoritelja. Ne ruši, već stvaraj!
Smatraj svoj rad kao saradnju Bogu. Tako nećeš raditi zlo no dobro. Prije svakoga posla pomisli da li će Bog raditi taj posao. Jer u glavnome Bog radi sve, a mi mu samo sarađujemo.
Sve stvari rade neprestano. Neka te to obodri za tvoj posao. Gle, kad ustaneš izjutra, sunce je već uradilo mnogo – i sunce, i voda,vazduh,biljke i životinje. Tvoj nerad bio bi uvreda svijetu i grijeh pred Bogom.
Tvoje srce i pluća rade dan i noć. Zašto ne bi i tvoje ruke radile? I bubrezi tvoji rade dan i noć. Zašto i tvoj mozak ne bi radio?
Zvezde neprestano jure, brže nego konj u galopu, dan i noć. Zašto bi se ti predao neradu i ljenjosti?
U jednom gradu živio je bogat trgovac sa tri sina. Bio je trgovac vredan i gomilao blago na tovare. I kad ga upitaše, na što će mu toliko blago i tolika muka, on odgovori:“Mučim se, da bi sinove osigurao, te da se oni ne bi mučili“. A to čuše sinovi i uljenjiše se i napustiše svaki posao i po smrti oca počeše trošiti blago na tovare. Poželi otac da dođe iz onog svijeta i vidi, kako mu sinovi žive bez muke i znoja. I Bog ga pusti, te on siđe u svoj grad i dođe svojoj kući. Kad zakuca na vrata neko nepoznat otvori vrata. Upita otac za svoje sinove i dobi odgovor da su njegovi sinovi na robiji zbog nerada, koji ih je doveo pijanstvu i zbog pijanstva, koje ih je odvelo svađi i zbog svađe, koja ih je odvela palikućstvu i ubistvu.
– Ah, – uzdahnu ludi otac, – ja sam mislio stvoriti raj za svoju decu, međutim, ja sam im stvorio pakao.
Pa zađe ludi otac po gradu i poče učiti sve roditelje:
– Ne budite ludi kao što sam ja bio. Iz ljubavi prema svojoj deci ja sam ih bacio u pakao. Ne ostavljajte djeci, braćo, nikakva imanja. Naučite ih radu i to im ostavite u naslijeđe. Sve ostalo, bogataši, razdajte sirotinji pred svoju smrt.
Uista nema opasnije i dušegubnije stvari nego dobiti veliko imanje u nasleđe. Budite ubijeđeni da velikim nasleđima više se raduje đavo no anđeo. Jer ničim đavo ne kvari ljude lakše i brže nego velikim nasleđima.
Zato radi i nauči svoju djecu da rade. A kad radiš ne gledaj u radu samo dobit. Nego gledaj u svome radu ljepotu i nasladu, koju rad pruža kao rad. Za jednu stolicu, koju stolar napravi, može dobiti deset, pedeset ili sto dinara. No ljepota i naslada, koju jedan nadahnut stolar oseća pri tesanju, struganju glačanju i sklapanju drveta, ne da se ničim isplatiti. To je naslada slična nasladi koju je Bog osetio pri stvaranju svijeta, pri tesanju, struganju i glačanju i sklapanju svijeta. I sav Božiji svijet imao bi svoju određenu cijenu i mogao bi se isplatiti, ali ljepota njegova i naslada Božija pri stvaranju svijeta nema cene i ne da se ničim isplatiti.
Znaj, da ponižavaš svoj rad, kad misliš samo o svojoj materijalnoj koristi od njega. Znaj, da se takav rad ne da čoveku; ne ide mu od ruke, ne donosi mu očekivane koristi. I drvo se srdi na tebe i protivi ti se, kad ga ne radiš iz ljubavi, nego iz koristi. I zemlja će te omrznuti, ako je oreš ne mislići o njenoj lepoti no samo o svojoj dobiti od nje. Gvožđe će te opeći, voda će te udaviti, kamen će te zgnječiti, ako ih s ljubavlju ne gledaš, nego u svemu samo vidiš svoje dukate i dinare.
Radi nezainteresovano kao što slavuj pjeva svoju pesmu nezainteresovano. I tako će Bog ići naprijed u svome radu a ti za njim. Protrčiš li mimo Boga i ostaviš li Boga iza leđa tvoj rad donijeće ti prokletstvo a ne blagoslov.
A sedmi dan se odmara.
Kako da se odmaraš? Gle, odmor je samo kod Boga i u Bogu. Nigdje više pravog odmora nema u ovome svijetu. Jer ovo je svijet nemira, kao jedan vrtlog.
Posveti sedmi dan isključivo Bogu, i tako ćeš se u istini odmoriti i novom snagom zapojiti.
Bezbožnik neki ne poštovaše zapovijest Božiju o praznovanju nedjelje, te produži subotni posao i u nedelju. I dok se cijelo selo odmaraše, on se znojaše na njivi sa svojom stokom, kojoj takođe ne davaše odmora. Ali iduće srijede on klonu, klonu i njegova stoka, pa kad celo selo beše na njivi, on seđaše kod kuće, premoren, mrzovoljan i očajan.
Zato braćo ne budite, kao bezbožnik, da ne bi i vi izgubili snagu i zdravlje i dušu, nego šest dana radite i sarađujte Bogu, s ljubavlju i nasladom i strahopoštovanjem, a sedmi dan cijeli posvetite Gospodu Bogu. Zaista ja sam probao i znam da pravo praznovanje nedjelje čovjeka oduhovljava, podmlađuje i čini srećnim.
vladika Nikolaj Velimirović
Pripremio Dejan Janković
