Religija i čovjek: Biografija poglavara Rimokatoličke crkve pape Franje

Argentinski kardinal Horhe Mario Bergoljo izabran je za poglavara Rimokatoličke crkve 13. marta 2013, a odabrao je ime Franjo. Do izbora za 266. pontifa bio je nadbiskup Buenos Ajresa, a prvi je papa još od osmog vijeka da nije Evropljanin i prvi sa Južne hemisfere i iz redova jezuita.

Bergoljo je bio inspirisan da se pridruži jezuitima 1958. godine nakon oporavka od teške bolesti.

Bolovao je tada od teške respiratorne infekcije zbog koje mu je uklonjen dio plućnog krila. Kasnije se prisjećao da mu je medicinska sestra spasila život, odlučivši da udvostruči dozu lijekova koje je primao.

Papa Franjo je bio sin italijanskih imigranata, radnika na željeznici. Rođen je 17. decembra 1936. godine, a nadbiskup Buenos Ajresa bio je od 1998. godine. Na položaj kardinala uzdignut je tri godine kasnije.

Papa Franjo i pitanje kanonizacije Stepinca

Papa Franjo je osporio zahtjev iz Zagreba da se kardinal Alojzije Stepinac proglasi svecem bez dublje provjere njegovog lika i djela.

Zato je osnovana mješovita komisija od predstavnika SPC i i Rimokatoličke crkve o ulozi kardinala Stepinca prije, tokom i poslije Drugog svjetskog rata.

Jednom prilikom 2019. godine. novinaru HRT-a papa Franjo je rekao da ne zna čemu bi služilo proglašenje za Stepinca sveca ako istina o njemu nije jasna.

Ocijenio je da u procesu kanonizacije postoje nejasne istorijske tačke i istakao da je shvatio da mu je potrebna pomoć tadašnjeg poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Irineja.

– Shvatio da treba da zatražim pomoć Irineja. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničku istorijsku komisiju o kardinalu Stepincu i sarađivali smo. Čemu bi služilo proglašenje sveca ako tu istina nije jasna? Nikome to ne bi služilo – zaključio je tom prilikom poglavar Rimokatoličke crkve.

Važio je za skromnog čovjeka, često je autobusom išao na posao, sam sebi kuvao i redovno posjećivao siromašne četvrti u blizini argentinskog glavnog grada.

Ime Franjo odabrao je u čast Svetog Franje Asiškog, osnivača jezuitskog reda, zato što se svetac naročito brinuo za dobrobit siromašnih.

Bio je poznat po svojoj skromnosti i posvećenosti socijalnoj pravdi. Tečno je govorio španski, italijanski i njemački jezik. Tokom svog pontifikata, zalagao se za reforme unutar Crkve i naglašavao važnost milosrđa i brige za siromašne.

Franjo se isticao i po međunarodnoj vidljivosti kao pape i posvećenosti međureligijskom dijalogu.

Papa Franjo bio je veliki kritičar neobuzdanog kapitalizma, konzumerizma i pretjeranog razvoja.

Pranje nogu migrantima

Od svojih prethodnika se isticao i po nesvakidašnjim djelima za jednog poglavara Rimokatoličke crkve.

Kako bi ih odvratio od ponovnog ulaska u oružani sukob, 2019. godine poljubio je cipele suprotstavljenim liderima Južnog Sudana.

Prije devet godina na Veliki četvrtak prao je noge migrantima oba pola različitih vjeroispovesti u centru za azil izvan Rima, za razliku od njegovog prethodnika Benedikta XVI koji to činio samo muškarcima, a kasnije samo sveštenicima.

Papa Franja ritualno je oprao noge i osuđenicama u jednom italijanskom zatvoru.

Zalagao se za borbu protiv klimatskih promjena, za univerzalno ukidanje smrtne kazne nazivajući je suštinskim zlom.

Papa Franjo je kritikovao porast desničarskog populizma, pozivao na dekriminalizaciju homoseksualizma, pomogao je da se obnove potpuni diplomatski odnosi između SAD i Kube, pregovarao o sporazumu sa Kinom kako bi se definisao koliki uticaj tamošnja Komunistička partija ima u imenovanju kineskih biskupa.

Budući da je imao manje formalan pristup papstvu od svojih prethodnika, boravio je u pansionu Svete Marte umesto u Apostolskoj palati, zvaničnoj rezidenciji poglavara Rimokatoličke crkve.

Uprkos nekoliko zdravstvenih izazova, uključujući operaciju debelog crijeva 2021. godine i kile 2023. godine, kao i povredu desne nadlaktice nakon pada u svojoj rezidenciji u januaru 2025. godine, papa Franja je u svojoj autobiografiji izjavio da je zdrav i da ne planira da se povuče sa mjesta poglavara Rimokatoličke crkve.

Početkom mjeseca obolio je od akutnog bronhitisa zbog kojeg je 14. februara smješten u bolnicu u Rimu.

Preminuo je 21. aprila, a sahranjen je danas u Rimu.

D. Janković