Jutarnja kiša u Gradišci, poslije nekoliko sunčanih i sušnih dana, uticala je na puževe koji su izašli iz zemlje i drugih skrovišta u potrazi za hranom. Oni su, na starom betonskom zidu, formirali
svojevrsnu kolonu što je privuklo pažnju prolaznika.
Na našim fotografijama je, puž vinogradar (Helix pomatia) čest stanovnik šuma, livada i ostalih prirodnih područja, ali i vrtova, vinograda i naselja.
To je jedan od najvećih kopnenih puževa, često i na jelovniku nekih restorana. Lako ga prepoznajemo po velikoj kućici krembijele ili žućkastosmeđe boje. Po kućici su česte i blagoljubičaste linije. Ima velik otvor iz kojeg viri prednji dio tijela.
Puževo tijelo je meko i svijeno. Velikim mišićnim stopalom kreće se i ostavlja sluzav trag. Ta sluz nastaje iz žlijezde na stopalu i služi za smanjivanje trenja između stopala i podloge. Na glavi su mu veliki rogovi s jednostavnim očima na vrhu i mali ticala rogovi sa organima za opip, osjetilo za ravnotežu i miris. Rogove puževi mogu uvući ako se osjete ugroženim, a to se lako može provjeriti kad se uperi prst prema njima.
Puž naseljava mnoga staništa gotovo u cijeloj Evropi. Nalazimo ga i u šumama i u otvorenim staništima, posebno uz rijeke. Kultivirana zemlja vinograda, vrtova i parkova pruža im takve uslove. Kad se namnože, puževi mogu biti problem, ali u većini slučajeva samo su dobre komšije.
Milan Pilipović
