U našem narodu održao se prastari običaj pravljenja i paljenja lila uoči Petrovdana. Ta tradicija već petnaest godina njeguje se u lijevčanskom selu Krajišnik.
Predrag Rudić koji je svojoj unučadi pripremio lile kaže da se sjeća da je nekad njegov djed Gajo njemu pravio lile od trešnjine kore.
„To je srpski običaj i ne može ništa drugo nego trešnjina kora, a za Petrovdan se uvijek kore nađe, važno je da je trešnjina jer njena smola jako gori i iskri“, kaže Rudić i dodaje da neko kaže lila a neko mašala mada u Lijevču polju više vole naziv mašala.
Predsjednik CKUD-a „Lepa Radić“ Davor Simišić rekao je da ovo društvo ima za cilj čuvanje tradicije i kulturne baštine te upravo iz tog razloga unazad nekoliko godina zajedno sa Savjetom mjesne zajednice Krajišnik organizuju mašalanje. „Tom prilikom se okupi veliki broj djece i roditelja iz svih krajeva našeg grada i mašalanje dobije pun svoj značaj“, kaže Simišić.
Na mašalanje u Krajišnik došle su Jovana i Ana Landup. Majka Jovana kaže da joj je paljenje lila ostalo kao lijepa uspomena iz djetinjstva i da je htijela da tu radost osjeti i njena kćerka. „U KUD-u su nam pričali o običaju lilanja i lijepo je to vidjeti. Meni je i moj djed prije pravio mašale“, kaže Ana.
Lilama, kojima se najavljuje Petrovdan, poklanja se posebna pažnja, jednako kao paljenju božićnog badnjaka ili farbanju vaskršnjih jaja. Njima se najviše raduju djeca i mladi i baš tad opustjela sela uoči Petrovdana ožive.
Tada se oni, u sumrak, okupljaju sa lilama, u centru sela ili na većim raskrsncama gdje se tradicionalno održavaju seoske manifestacije.
Danas, u takmičarsko vrijeme, slavi onaj čija je lila imala najveći plamen ili najduže gorjela. Najtužniji su oni, kojima je lila spala sa štapa odmah po njenom paljenju.
G.Vlainić
