GRADIŠKA – Bivši učenici i bivše kolege, sredinom augusta, ispratili su u njegovo rodno selo Lamince, na vječni počinak Ostoju Đurića, dugogodišnjeg direktora, najveće gradske Osnovne škole „Vaso Čubrilović“. Ovaj profesor i pedagog, simpatije mnogih generacija učenika i kolega, stekao je tolerancijom i razumijevanjem, predanošću poslu. Kad je najteže, naizgled nerješivo, Đurić je, nalazio rješenje.
„Ostoja je, sve nas, u najtežim danima, kada je u Gradišci, buktao rat, učio najvećim ljudskim vrijednostima. Zalagao se, da u svakoj situaciji, u sebi pronađemo ljubav za drugoga i snagu za sebe,“ kaže Mile Macura, prijatelj i saradnik Ostoje Đurića. Bivši učenici, o svome direktoru, pričaju sa izuzetnim simpatijama.
„Za svaki đački nestašluk, direktor Ostoja Đurić, pronalazio je rješenje a svaki uspjeh, nagrađivao je i ponosio se svojim učenicima i nastavnicima,“ kažu bivši učenici koji, na đačkim fotografijama čuvaju uspomenu na svoga omiljenog direktora. Nastavnik istorije Momčilo Blagojević, na ispraćaju, u laminačkom groblju, kazao je:
„ Ovo je poslednja lekcija uzornog pedagoga, prijatelja i dobrog čovjeka. Ostoja je bio mjera za moralne vrijednosti. Zato danas, na ovom mjestu tišine i tuge, kada nam misli putuju daleko, do godina koje smo zajedno proveli, dajemo ti, čistu peticu. Zauvijek,“ poručio je Blagojević rekavši da lijepa riječ za dobrog čovjeka treba da se čuje.
Đurićev doprinos utemeljenju sistema obrazovanja u Republici Srpskoj je veliki, značajan i nemjerljiv.
On je, počev od 1992. godine, aktivno učestvovao u njegovom stvaranju i razvoju.
Zaslužan je za aktiviranje Osnovne muzičke škole „Branko Smiljanić“. Prvih godina, nakon rata, ova ustanova radila je u sastavu Osnovne škole „Vaso Čubrilović“. Na značajnu ulogu u obrazovanju, u teškom ratnom i poratnom vremenu, više puta ukazivao je i Nebojša Ivaštanin, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Gradiška.
Radmila Smiljanić, kćerka Branka Smiljanića kazala nam je, da je za prve kontakte i inicijative koje su dovele do stvaranja ugledne ustanove, zaslužan upravo Ostoja Đurić.
„Njegov poziv, poslije mnogih, ratom pokidanih veza, vratio me i iznova približio Gradišci, gradu mojih najljepših uspomena. Direktor Đurić je predložio da Osnovna muzička škola u Gradišci, čija obnova je pri kraju, ponese ime moga oca. To je za mene, velika čast,“ kaže operska primadona Radmila Smiljanić.
Autor: Milan Pilipović
