Putnički automobil „opel askona“ sa registarskom oznakom OT 973 000, proizveden 1973. godine, za Boška Bosnića, Banjalučanina porijeklom iz Romanovaca koji je radni vijek proveo u Ljubljani, ima veliku vrijednost. I značaj. On je prvi vlasnik. Prešao je 500 000 kilometara, bez kvara i većih popravki.
„Kakav je ovaj „opel“ bio prvog dana, takav je i danas. Ništa na njemu nije zamijenjeno, ni limarija, sjedala, unutrašnjost, ni dijelovi. Sve je originalno. Svuda sam putovao, nigdje i nikada nije stao na putu, ugasio se, pokvario. To je za mene nepoznanica,“ hvali Bosnić svoga ljubimca četvorotočkaša, kojeg često pokazuje na izložbama straih automobila. Tkao je bilo i nedavno u Gradišci.
„Odnosim se prema svome „opelu“, kao prema čovjeku i prijatelju, kao živom stvoru. Čuvam ga, njegujem, štitim od vrućine i hladnoće, parkiram u garaži, redovno kontrolišem i popravljam, mijenjam ulje, dosipam vodu, reagujem bez odlaganja ukoliko primijetim, bilo šta problematično“, priča Boško Bosnić. Uz to, zaključuje.
„Kada dobro vozilo dođe u ruke brižnom vozaču, smrti nema ni jednome ni drugome.“
M. Pilipović
