Romanovci su naselje na istočnim padinama planine Kozare, na prelazu iz brežuljkastog u ravničarski teren Lijevče polja. Nalazi se na pola puta od Gradiške prema Banjaluci, u neposrednoj blizini naselja Aleksandrovac. Za razliku od većine sela, u Romanovcima nije bilo drastičnijih oscilacija u broju stanovnika.
Prema statistici 1971. godine bilo je 1199 stanovnika, 1981. godine 1208 stanovnika, 1991. bilo je 1199 a 2013. godine 993 stanovnika.
Crkva brvnara
Pravoslavna crkva brvnara posvećena Svetom Nikoli nalazi se u naseljenom mjestu Romanovci, na području opštine Gradiška.
Pouzdani pisani tragovi o vremenu njenog nastanka ne postoje. Međutim, prema obliku i dimenzijama, te činjenici da nema apsidu, može se zaključiti da datira iz XVIII vijeka. Osnova objekta je pravougaona sa dimenzijama 7,42 x 4,16 metara. Zidovi su napravljeni od debelih hrastovih dasaka i visine su 1,95 metara. Umjesto prozora, ulazak prirodne svjetlosti omogućavaj uski prorezi na daskama. Unutrašnjost objekta podjeljena je ikonostasom na oltar i naos. Neposredno uz crkvu, sa njene zapadne strane, izgrađen je zvonik. Postavljen na četiri stuba i pokriven strmim krovom od drvene šindre, prepoznatljiv je prateći objekat drvenih sakralnih građevina. U crkvenom dvorištu se nalazi i pet nadgrobnih spomenika u vidu krstača, koji ne sadrže podatke o sahranjenima.
Uz izgradnju ove crkve vežu se dvije legende. Prva kaže da je stanovništvo ovog kraja, koje je zatražilo od turskih vlasti da gradi crkvu, dobilo jezero koje se se nalazilo na ovom mjestu. Stanovnici su zemljom i kamenjem zatrpali jezero, a ono se izgubilo i premjestilo u susjedno selo. Druga legenda govori o tome da su Turci dozvolili gradnju crkve u jednom danu na mjestu jezera, a ono je preko noći presušilo.
Zanimljivost koju mještani ovog kraja s ponosom ističu je da su se upravo u ovoj crkvi 18. septembra 1904. tajno vjenčali Petar Kočić i Milka Vukmanović. Povodom toga se u septembru tradicionalno održava kulturna manifestacija „Ideš li rode“.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, proglasila je ovu graditeljsku cjelinu nacionalnim spomenikom. Nacionalni spomenik čine objekat crkve i groblje, te pokretno nasljeđe: carske dveri, polijelej, službarnik i psaltir. Na objektu crkve 2000. godine izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi, a pokretno nasleđe se čuva u Banjoj Luci. Crkva pripada Banjalučkoj eparhiji.
Radne akcije
Romanovčani su organizovali mnoge radne akcije da bi poboljšali uslove života i stvorili nove razvojne perspektive, prvenstveno u oblasti poljoprivrede. Tokom poslednje četiri godine na području Mjesne zajednice Romanovci utrošeno je 177.000 KM u različite infrastrukturne projekte. Najznačajniji finansijer je gradska uprava, a dio novca obezbijeđen je putem različitih programa i donacija.
Najveći dio poslova, odnosi se na asfaltiranje i popravku puteva, društve akcije i sport. Mještani su uredili seoski dom, gdje organizuju sastanke, radionice, predavanja i radne akcije. Ovo selo ima bogatu i dugu tradiciju u oblasti društvenih aktivnosti. Romanovčani su se uvijek isticali po aktivizmu a tako je i sada. Tomislav Kovačević, višegodišnji odbornik iz Romanovaca u gradskoj Skupštini Gradiška kaže da su organizovali nekoliko radnih akcija na uređenju centra sela. On podsjeća da je škola u Romanovcima odavno ugašena, da učenici odavde putuju u Aleksandrovac a potom Gradišku ili Banjaluku, na daljnje školovanje ali da mještane to nije obeshrabrilo jer postoji mnogo dobrih primjera, povratka mladih u selo nakon školovanja.
-Primarni zadatak u Romanovcima je izgradnja vodovoda odnosno priključenje na gradsku mrežu. U našem selu su velike potrebe za vodom, bez obzira što domaćinstva imaju bunare i pumpe. Za nas je pitka voda iz gradiškog vodovoda, osim jačanja društvenog života, najvažniji faktor razvoja i opstanka mladih – kaže Tomislav Kovačević.
Stara crkva u Romanovcima
Stupivši na mjesto parohijskog sveštenika romanovačko-mašićke parohije, 1924. godine, pop Veso Popović je podigao malu crkvu u Romanovcima, posvećenu Svetoj velikomučenici Marini, koja je zapaljena u Drugom svjetskom ratu a poslije nije obnovljena. Crkva se nalazila preko puta parohijskog doma u centru sela.
„Od sveg stanja, ostao je samo bunar s čekrkom u vidu granate s petokrakom, što svjedoči o našim, kako to kaže akademik Darko Tansković, narodnim diskontinuitetima,“ kaže teolog Dario Drinić. Međutim, to nije pokolebalo Vesu, da i po prelasku sjedišta parohije u Mašiće, nakon 1945. godine i dalje brine o osornim Romanovcima, pa je tako predvodio obnovu čuvene brvnare posvećene Svetom Nikoli, 1960. godine, skupa sa četiri žene, Petranom Perović, Jelkom Kukić, Marijom Todorović i majstorom Tedom Baštincem.
Prirodni potencijali
Veliku razvojnu šansu svoga mjesta Romanovčani vide i u boljem korištenju prirodnih potencijala. Ovo mesto je najveće stanište pitomog kestena u gradiškom dijelu Potkozarja, razvijena je poljoprivredna djelatnost. Osim povrća, u Romanovcima je sve više zasada voća, trešnje, šljive, jabuke i kruške a nekoliko domaćina opredeljeno je za stočarstvo, uzgoj ovaca i svinja.
-Naše podneblje, brdski i ravničarski dio su idealni za mnoge djelatnosti u poljoprivredi. Od toga porodice u Romanovcima dobro žive, naglašava Darko Mirjanić, član rukovodstva Mjesne zajednice koji je uvijek u prvim redovima borbe za prosperitet svoga sela i okoline. U akcijama „Gradske čistoće“, mještani Romanovaca zapaženi su po lijepim dvorištima i uređenoj životnoj sredini. Romanovčani se ponose i svojim fudbalskim klubom duge i bogate tradicije, koji se takmiči u Područnoj ligi Gradiška.
Poznati Romanovčani
Među poznatim Romanovčanima su Radovan Makić, bivši guverner Narodne banke Jugoslavije, ambasador i drirektor SDK Jugoslavije, jedan od najbližih Titovih saradnika, Stevo Mirjanić, bivši ministar savezne vlade Jugoslavije, direktor nekoliko banaka, predsjednik SO Gradiška i ministar Republike Srpske, Jovan Todorović, univerzitetski profesor i predsjednik SO Gradiška, Ljubo Vranješ, učesnik proboja logora u Jasaenovcu, Radovan Šljivić, dugogodišnji rukovodilac u privredi i poslanik u
NS RS, slikar Boro Nježić, učiteljica Ankica Makić…
Milan PILIPOVIĆ
ROMANOVCI
(Boško Grgić)
Kada je stvarao svijet
Bog je Romanovcima dao na volju
Pa je ovo lijepo selo podjednako
I u brdu i u Lijevče polju.
Romanovci su poput ljepotice
Uvojci joj romanovačke kosice
grudi joj brijegovi iscvijetali
kao dva tek pečena , vruća kolača
A rodne njive prostrane
Izvežena pregača.
I Petar je Romanovce volio
Gore kod crkvice drvene
Milkom se i oženio
I to tajno, u strogoj tajnosti
Pokazao svijetu i njegovoj beskrajnosti
Da dušu imaju Romanovci i Romanovčani
Kočiću su ovdje svake jeseni posvećeni dani.
I u Romanovcima ima Kočića
I Makića i Bosnića
I Nježića i Krejića i Kukrića
Borojevića, Zeljkovića, Pejića i Devića
Ima i Mirjanića i Labotića
Neka nikoga ne čudi
U Romanovcima je najviše dobrih ljudi
Njihove ruke su ispucale, a poštene
Kako su Romanovčanke vrijedne
i lijepe žene
I da ne zaboravim reći pred svima
Gradiška započinje upravo u Romanovcima
