Rođen je 8. januara 1856. godine u Slatini, opština Laktaši.
Bogosloviju u Banjaluci je završio 1871. godine, a potom preparandiju u Pakracu 1872. Radni vijek je započeo kao učitelj u Bugojnu u trajanju u od deset godina. Za đakona, odnosno prezvitera rukopoložen je 2. i 4. aprila 1882. godine u Sarajevu i namješten na parohiju Vaganj. Zatim je 1885. godine premješten u Gradišku, gdje je izabran za paroha i ujedno mu je povjeren nadzor nad tim protoprezviterijatom.
Godine 1886. odlikovan je crvenim pojasom, a 1888. godine za protojereja. Godine 1891. imenovan je za konzistorijalnog savjetnika Dobrobosanske mitropolije u Sarajevu. Od 1895. do 1897. godine uređivao je „Dabro- bosanski istočnik“. Na njegovim stranicama je objavio brojne tekstove iz narodnog, kulturnog i vjerskog života i običaja. Početkom 1898. godine odlikovao ga je car Franjo Josif viteškim krstom Franc Josifova reda.
Stevan Davidović je bio, za svoje vrijeme, obrazovan učitelj i vrlo elokventan crkveni besjednik. O njemu se malo govorilo i pisalo. Vojislav Maksimović je 1997. godine skrenuo pažnju na ovog nepravedno skrajnutog prosvjetitelja i kulturnog radnika. Davidović je službovao u Gradišci sedam godina, ali je po svemu ostavio značajan trag svog djelovanja na tom području.
Zabilježio je više podataka o Gradišci i okolini, narodnih pjevanja i običaja, posebno u napisu „Gradiška nekad i sad“, objavljenoj u „Bosanskoj vili“ 1886. godine. Opisao je i svoju rodnu Slatinu, posebno crkvu brvnaru u Malom Blaškom, o kojoj prije njega nije niko pisao.
Posebno mjesto ima njegova zbirka narodnog pjevanja, pod naslovom „Srpske narodne pjesme iz Bosne(ženske)“, za koju skromno piše da mu je njegova „domaćica sama kazivala“. Knjiga ima 241 pjesmu, a objavljena je u Pančevu 1884. godine. Nekoliko pjesama iz njegove zbirke otišle su u sam vrh srpskih narodnih lirskih pjesama. Reprint izdanje njegove zbirke pjesama priredio je i pogovor napisao Milutin Vujić. Knjigu je izdala „Prosjeta“ u Laktašima.
Umro je u Sarajevu 1900. godine u 46- oj godini života i sa 20 godina svešteničke službe. U Slatini mjestu njegovog rođenja, nema porodice sa prezimenom Davidović.
D. Janković
