Jedno od hiljade djece koja su prošla ustaške logore smrti i jedno od malobrojnih koji su imali sreću da se nakon svih patnji vrate na rodno ognjište bio je Đuro Koljanin iz Dragelja. Rođen je 4. novembra 1936. godine u Drageljima kao jedno od petoro djece oca Milovana i majke Stake. Imao je još brata Ranka i sestre Persu, Zorku i Maru.
Đuro je veliki dio svog života posvetio da se ne zaborave patnje srpskog naroda iz perioda Drugog svjetskog rata.
On se sjećao da se prije rata živjelo siromašno, ali srećno i složno. Rat koji se nadvio nad Jugoslavijom, posebno je pogodio potkozarski kraj. Nakon jedne ustaške obmane 1942. godine Đurina porodica se našla u logoru smrti.
Svjedočio je Đuro mnogim strahotama bitisanja u logoru. Nikada iz logora na slobodu nisu izašli njegovi roditelji, desetogodišnja sestra Zorka, a za sudbinu sestre Mare nikada ništa nije saznao.
Iz pakla logora spasila ga je rođaka Mioljka Suzić, koja ga je i dovela do rodnog kraja. Jedno vrijeme živio je kod tetke u Grbavcima, gdje je bolovao razne bolesti, ali i preživio masakr u Grbavcima, početkom 1944. godine.
Nakon rata iz njemačkog zarobljeništva vratio se i njegov brat Ranko, sa čijom porodicom je i živio dok nije otišao u dom za ratnu siročad u Gradišku, gdje je od 1946. do 1949. završio osnovnu školu.
Đuro je 1949. Godine otišao u Sarajevo u industrijsku školu, gdje je jedno vrijeme igrao u sarajevskom Željeničaru.
Iz Sarajeva put ga je preko Siska, gdje je jedno vrijeme bezuspješno pokušavao pronaći više informacija o svojoj porodici, odvodi do Njemačke. Ipak je suprugu Radu upoznao u rodnom kraju. Jedno vrijeme su živjeli u Njemačkoj, dobili su ćerku Staku i sina Ranka.
U Nirnbergu ostaje do ljeta 1977. godine nakon čega se sa porodicom vratio u rodne Dragelje, gdje su u međuvremenu uspjeli da sagrade kuću.
Đuro je penzionerske dane sa suprugom Radom provodio u rodnom selu. Uvijek su pomagali siromašne, bolesne kao i mnoge druge kojima je pomoć bila neophodna. Sve godine patnje nisu ga spriječile da ostanevedrog duha i da održi čistotu srca koje je bilo neokaljano mržnjom.
Svoj životni put Đuro je sačuvao u nekoliko knjiga, Teško je biti heroj, Djeca bez ljubavi, Savjeti o čovjeku, Djetinjstvo, rat-pakao i spasenje, Stazama sudbine…
Đuro Koljanin pokrenuo je projekat izgradnje memorijalnog centra „Srca svijeta“ u Drageljima koji je posvećen stradaloj đeci u Republici Srpskoj, BiH, regionu i svijetu tokom svih proteklih ratova.
Koljanin je govorio da ne želi da djeca više pate već da budu zaštićena i da ovaj objekat ostane kao uspomena i opomena da se prema djeci drugačije ophodi nego do sada i da taj objekat bude mjesto gdje će posjetioci dolaziti i gdje će se moći uvjeriti kako su djeca stradavala u proteklim ratovima.
Cilj je da memorijalni centar „Srca svijeta“ posjećuju djeca i odrasli i da uče o svojoj prošlosti.
Inicijativa je pokrenuta prije sedam godina, radovi na izgradnji objekta počeli su u oktobru 2018. godine i još uvijek traju.
Preminuo je 11. marta 2021. godine u 85-oj godini života. U znak sjećanja na Đuru Koljanina Narodna biblioteka Gradiška je izložila sve njegove knjige koje posjetioci mogu pogledati.
D.Janković
