U današnjoj rubrici moj grad govorili smo o igumanu manastira Moštanica Kirilu Hadžiću koji je rođen u selu Turjaku 14. oktobra 1848. godine.
Brat mu je bio Vaso Hadžić, sveštenik u Turjaku. Arhimandrit je bio osrednjeg rasta, a vitka stasa živih i kao gar crnih očiju i debelih usana. Koštunjav u licu, uvijek zamišljen i sjetan. Lijepa i simpatična pojava, koja te privlači i osvaja.
Rukopoložen je u čin jerođakona u Sarajevu od mitropolita Pajsija 3. decembra.1872 godine, a sutradan u čin jeromonaha. Na dan osveštanja obnovljenog manastira Moštanica, 15. avgusta 1883. godine proizveden je u čin arhimandrita, radi zasluga oko obnove manastira. Osveštao je crkvu u Turjaku.
Kao mlad jeromonah, čim su počele bune u Krajini, sastavio je četu ljudi, i dočekao Turke na Kozari 1875. godine. Već 1876. godine, kada je Srbija objavila rat Turskoj, odlazi sa svojim četnicima na Drinu i kod Bijeljine dobija odlikovanja i vojvodsku sablju.
Kada je Austrougarska okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, Iguman se vratio u svoj manastir Moštanicu, i odmah je započeo novu obnovu manastirskog konaka i samog hrama, te izgradnju škole. Međutim, 1888. godine optužiše ga nove vlasti za veleizdaju, te ga zatvoriše u Zenicu na 4 godine.
Prvi Srbin osuđen za veleizdaju od strane Austrijskih vlasti u Bosni i Hercegovini bio je iguman Kirilo. On je često javno besjedio i istupao protiv nove vlasti. “Mi se s Turcima krvarili i tukli, a vi Švabovi dođoste prevarom na gotovo. Kukavice ste i vi i vaši gospodari.“
U zatvoru u Zenici je obolio od tuberkuloze, te je mitropolit Georgije Nikolajević izdejstvovao da iguman bude oslobođen, ali pod uslovom da se u manastir Moštanicu ne smije vratiti. Bolesni iguman Kirilo odlazi u manastir Papraću, gdje je 1892. godine postavljen za starješinu manastira. Arhimandrit Kiril je 1893. godine postavio patos od kamenih ploča u hramu. Zatim, kupio je imanje i zasadio manastirski vinograd.
U ovom manastiru je umro 9. aprila 1894. godine u svojoj 46-oj godini života.
D. Janković
