U posljednjih nekoliko mjeseci česta slika na brdima i dolinama u Knešpolju i Mlječanici je veliko stado ovaca, nekoliko koza, dva magarca i tri psa. Uz stado je i pastir Milorad Zele Pilipović iz Jelovca Donjeg kod Kozarske Dubice, koji je nedavno dočekao svoj šezdest i treći rođendan. Proslavu su organizovali njegova snaha Minela i sin Bojan, sa dvogodišnjim unukom.
“Nisam imao mogućnost da se negdje zaposlim, pa sam se prihvatio stada. Prošle godine sam počeo raditi ovaj nomadski posao, čuvati nekoliko stotina ovaca, čiji je vlasnik Mišo Ritan iz Gornje Mlječanice. A nastvio sam i ove. Posao nije težak. Tokom pastirskog rada, veliku pomoć imam od dva psa čuvara, koji vraćaju ovce, koje se udalje od stada,” priča Milorad. Slika je idilična na livadama ispod brda Patrija.
“Radio sam u Knežica, u Fabrici konfekcije “Knežičanka”. Bio sam portir, petnaest godina, a potom u istoj firmi, nakon privatizacije, postao vozač. Sada sam čoban, pastir… Svaki posao je častan i dobar, za mene. Uslov je da se čovjek prema svakom poslu odnosi korektno, da radi kako treba i da ne zanovijeta,” smatra naš sagovornik, pored kojeg trčakaraju psi, čuvari velikog stada. Trava je dobra, svuda je ima, pa se ovce napasu za dva do tri sata, kaže. I miruju. Kakvi su uslovi pastirskog posla i života, raspitujemo se. Milorad jasno objašnjava, opisuje svoj radni dan.
“Vlasnik stada obezbjeđuje tri obroka dnevno, s tim da je večera uvijek topla, kao i solidnu platu. Spavam u kamp-kućici, koja ima sve uslove kao i svaki drugi stan. To je, garsonjera na točkovima.
Stado konači u blizini, u ogradi sa strujom, obezbijeđeno od pasa lutalica, vukova, medvjeda ili drugih zvijeri. Dok ja spavam, tri psa su budna, za svaki slučaj.”
Milorad je zadovoljan uslovima, poslom i platom. Nije mu, veli, ni dosadno, jer uvijek poneko naiđe, zastane, porazgovara.
“Tjerajući stado pored kuća, ljudi me časte šoljicom kafe, čašicom rakije, slaninom, pitom i kolačima.
Uvijek neko iznese, šta mu se zadesilo, u kući. I vozači zastaju, fotografišu, pitaju, časte…
Posjećuju me i moji ukućani. Ne osjećam se usamljeno,” priča Milorad dok stado, na koje motre i tri psa, mirno pase. Ovako će, Milorad za ovcama još dvije godine. Tada će napuniti 65 godina i steći uslove za penzionisanje. Poslije, vidjeće da li će nastaviti nomadski život ili će kući, za nekim drugim poslom.
Milan Pilipović
