Miljko Šindić: Jezik Petra Kočića zvoni kao bronza, a žuti se kao staro zlato

Ovom definicijom počeli smo intervju sa uglednim profesorom koji je napisao nekoliko knjiga o staralaštvu i ličnosti Petra Kočića. Podsjećamo, on je i dobitnik nagrade «Kočićevo pero» koju mu je dodijelila «Zadužbina Petar Kočić – Banjaluka – Beograd».

– Kada ste se prvi put susreli sa djelima Petra Kočića?

Dogodilo se to, kada sam bio četvrti razred osnovne škole u Lesenovcima, selu kod Aleksandrovca u Srbiji, tamo sam se prvi put susreo sa Kočićem. Učitelj mi je bio Sergej Atarinovič, ruski pukovnik. Počeo je Drugi svjetski rat, došli su Nijemci i tad sam ja prvi put došao do Kočića. Imali smo u čitanci dio pripovijetke Jablan i grafički crtež Jablana i Rudonje. Rudonja je bio strašan bik, a Jablan malecki, malecki. Moj učitelj je u svom kazivanju priče našao motiv, patriotski, koji me je inspirisao. Kao što je Jablan pobijedio Rudonju, tako ćemo i mi da se oslobodimo Nijemaca, tako sam to povezao sa Jablanom i učiteljem i tako sam počeo da se družim sa Kočićem.

-Kočić Vam je bio inspiracija i u studentskim danima. Zbog čega ste za završni rad
na Fakultetu izabrali baš „Mračajskog protu“?

Srpski realizam mi je predavao potpredsjednik Srpske akademije nauka i umetnosti Velibor Gligorić koji je kasnije zamijenio Aleksandra Belića. Držao je lijepa predavanja o Kočiću. U osmom semestru sam došao kod njega da uzmem temu za diplomski rad. Tražio sam Kočića za diplomski. Kaže mi profesor, otišao je Kočić, uzeo ga Milan Vukos, predsjednik omladine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Uzmite vi duhovnika „Mračajskog protu“, ali da ga uporedite sa duhovnicima srpskog realizma i ja sam tada ozbiljno obradio „Mračajskog protu“ Petra Kočića. „Mračajskog protu“ Petar Kočić je pisao na nivou kako je Dostojevski pisao likove u svojim djelima. Noć je crna pala na zemlju, svak sebi, tražite konak, tako da se u tom njegovom mraku pojavilo malo svjetla i tako je ispratio te dječake, a jedan od gostiju bio je Petar Kočić.

-Pripremali ste i školsku lektiru, za koji razred?

Kočića sam zavoleo još od osnovne škole, poslije sam i lektiru pripremio za sedmi razred koja je štampana u 3 000 primjeraka i doštampavana dva puta, Petar Kočić u školskoj lektiri Vukov gaj. U lektiri osnovne škole za sedmi razred i dan danas je prisutan Kočić, da li moje ili neko drugo izdanje.

Biografija profesora Miljka Šindića
Univerzitetski profesor u penziji, književni teoretičar i kritičar. Književnost je
diplomirao u Beogradu, doktorske studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radni
vijek proveo je u Banjaluci. Jedan je od osnivača Filozofskog fakulteta, a bio je i dekan
Akademije umjetnosti u Banjaluci. Priredio je 24 izbora poezije, proze i školske
lektire i više od 200 osvrta i naučnih radova. U 94 godini objavio je najnoviju knjigu
„Devet kora govora: Zapis o Petru Kočiću“.

-Vaša najnovija knjiga „Devet kora govora“ takođe govori o Kočiću. Na koji način?

To su moji zapisi od đačkih dana. Pomenuo sam Sergeja Atarinoviča mog učitelja i Jablana, studije i Velibora Gligorića tako da sam htio da se bavim Kočićem i bavio sam se. Od djetinjstva mi je ostala posebno urezana ta slika kako je Jablan mali, malecki, a Rudonja strašan bik, i taj mali Jablan pobijedi tog strašnog Rudonju, valjda je htio Sergej Atarinovič da kaže da će taj mali, srpski narod pobijedititu strašnu njemačku silu, odatle, to je bio strašan povod, patriotski, rodoljubiv, kočićevski povod, jer je
Kočić cijelog život bio borac za istinu, pravdu, slobodu, otadžbinu, srpstvo i srpski jezik.

-Kako je nastala Vaša najnovija knjiga?

Mi smo dužni da Kočićev dug pamtimo, čuvamo i na neki način dopunjavamo. Tako je i nastala moja nova knjiga. To je jedan novi pristup, koji ima zapise, ne samo moje, već i moje zapise o drugim kočićolozima koji su pisali o Kočiću. Tako da ima devet kora iz Kočićevih pripovjedaka u prvom dijelu moje knjige, a u drugom dijelu o devet kritičara koji su pisali o Kočiću.

O knjizi „Devet kora govora“ rekli su:

Ranko Pavlović, književnik
„Otkrivajući u jednostavnosti Kočićevog pripovijednog postupka višeznačne, katkad,
poput planinskih visova u magli i urlika ljutih, zmijanjskih mećava, i tajnovite
značenjske naslage, autor uočava čudesno usklađenu simbiozu zdrave narodne i narodske
misli i nabujalih osjećanja“.

Prof. dr Luka Kecman
„Svemu ima vreme, i svakom poslu pod nebom ima vreme, reči su Propovednikove kojima
tačno i svevremenski određuju sve nas. Vreme u kojem se žanje posejano, vreme je
najzrelijeg čovekovog doba u kojem ima pravo da uživa u slatkim plodovima. Posebno ako
su posledica ogromnog posla, teškog, bremenitog, onog koji je sačinjen od devet kora…
rudarskih.Takav plod je i rukopis nazvan Devet kora govora“.

Akademik i profesor Drago Branković
„Knjigu Devet kora govora Petra Kočića mogao je napisati samo onaj autor koji je
opčinjen Zmijanjem i jezičko-književnom veličinom Petra Kočića. I da na koricama ove
knjige ne bude ispisano ime njenog autora, uvjeren sam da će čitaoci prepoznati da je
knjigu ispisao prof. dr Miljko Šindić“.

-Kočićev jezik je bio značajan dio Vašeg istraživanja. Kakav je to jezik?

Jezik stvarnosti i stvarnost jezika bila bi najkraća definicija Kočićevog jezika. Jezik života, stvarnosti, ali i stvarnost jezika jer je to bio osoben jezik. Velika, nepogrešiva Isidora Sekulić je napisala da Kočićev jezik zvoni kao bronza, a žuti se kao staro zlato, to je citat njen i to je najbolja definica za Kočićev jezik.

-Po čemu je Kočićev jezik poseban?

Jezik koji je u sebi nosio prošlost, nasljeđe kulture i životne stvarnosti. Ako nije bilo tih riječi u jeziku o toj životnoj stvarnosti kočićevskoj Kočić je sam izmišljao te riječi, najčešće je od glaloga pravio imenice, stvarao riječi i ima takvih bar dvadesetak riječi koje je stvorio od glagola.

-Da li je Kočić unio duh Krajišnika u srpsku književnost?

To su pisali kritičari. Jeste. To je Kočić. Kao što je pisao Ivo Andrić o zmijanjskoj zemlji, zmijanjskom čovjeku i zmijanjskom jeziku, govoru. To je bio taj jezik stvarnosti, govorni, ali i stvarnost jezika koji je bio kočićevski, umjetnički, na svoj način i po svom značenju i po svom zvučanju.

-Kojim književnicima je govorni jezik Petra Kočića poslužio kao stvaralački
uzor?

Učili su i veliki pisci od Kočića. Ivo Andrić je učio od Kočića. Divno je Ivo Andrić napisao o Kočiću, zemlja, zemlja, ljudi i jezik u djelu Petra Kočića. On je učio.
Drugi pisac je Branko Đopić, Krajišnik. Učili su i mladi pisci. Najviše je naučio od Kočića iz Kočićevog zavičaja Đuro Damjanović, veliki pripovjedač i pjesnik, koji je napisao pjesmu koja sezove Miljko Šindić. Učili su i drugi krajiški pisci. Stevka Kozić Preradović napisala je pjesnički vijenac o Petru Kočiću sa 14 soneta gdje vodi razgovor o njegovom jeziku, stvarnosti njegovog jezika, čudnoj metaforičnosti, izvornosti, zvučnosti, melodičnosti, o bogatstvu tog jezika koji je bio govorni jezik Zmijanja, ali ga je stvaralači nadograđivao i on nije samo jezik stvarnosti već i stvarnost jezika.

-Kako je Kočić nadograđivao jezik?

Kočić je obogađivao jezik, ne samo izborom riječi nego i oblikovanjem riječi, oblikovanjem rečenica, upotrebom stilskih figura, zvučanjem i značenjem.

-Od prve do vaše zadnje objavljene knjige prošlo je 60 godina. Šta ste prvo
objavili?

Prvu knjigu „Lirika devetorice“ 1963. godine sam napisao o krajiškim banjalučkim piscima. Htio sam da proslavim 60 godina književnog i prosvjetarskog rada. Prvu knjigu je objavio „Glas“ i htio sam da i knjigu o mom životu i Kočićevom životu štampa „Glas“, u kome sam bio i saradnik u časopisu „Putevi“ najmanje 15 godina i jedno vrijeme glavni urednik tako da sam htio da se odužim „Glasu“.

Baština zavičajnih stvaralaca

U novom serijalu dokumentarnih emisija Radio-televizije Gradiška pod nazivom „Baština zavičajnih stvaralaca“ na živopisan i moderan način prikazan je život književnika i stvaralaca Krajine, čija su djela dio naše kulturne baštine. Do sada su emitovane epizode o Branku Ćopiću, Mladenu Oljači i Petru Kočiću. U epizodi „Stvarnost jezika“ profesor Miljko Šindić govori o kočićevskom jeziku. U programu Radio-televizije Gradiška epizodu „Stvarnost jezika“ možete pogledati i u subotu, 6. jula od 20 časova, a u programu Radio-televizije Republike Srpske u subotu, 6. jula u 15 časova i 25 minuta.

Sanja SUBOTIĆ CUMBO