Maštarije Danice i Milana Mandića iz Vrbaške: Penzioneri sa umetničkim darom
U svemu što ih okružuje, u svome dvorištu, na njivama, u šumi ili voćnjaku, Danica i Milan Mandić, penzioneri iz Vrbaške, pronalaze priliku za maštu i iskazivanje umjetničkih sklonosti.
Drvena koliba sa starinskim predmetima muzejske vrijednosti, rode od stiropora na stubu pored puta, žuti leptir od najlona na kućnom zidu, mozaici od kamena ispred bunara, obojene letve na kukuruzani, čine ambijent u kojem oživljavaju svoje maštarije Danica i Milan. Iz razgovora sa njima, zaključujemo da je Danica inicijator, da je ona osmislila mnoge umjetnine ali je i Milanova uloga važna. On podržava ideje svoje supruge i pomaže izradu, uz po neku primjedbu ili prijedlog, pod uslovom da Danica to prihvati.
-Izradila sam i naše statue od platna, krpe, stakla, iskoristila odbačenu garderobu i obuću, kapu i maramu, pa odavde, sa brežuljka, iznad puta, stražarimo i osmatramo – objašnjava Danica smisao i simboliku svojih radova. Ona je se može pohvaliliti i velikom, cvjetnom baštom i kulinarskim umijećem, za šta je dobila više nagrada, ali o tome će, kaže, drugom prilikom. Za sada je veoma posvećena izradi skulptura i drugih umjetnina sa praktičnom primjenom.
-Kada smo uređivali šupu, sa koje osmatraju rode od lima i plastike, koje se vrte na vjetru, ja sam plela stranice kolibe a Milan je nabavljao kolje i vrbovo pruće. Kod nas je, zapravo, na snazi podjela poslova, prema sklonostima i dogovoru – kaže Danica, rekavši nam, onako usputno, dok je iznosila tople krofne da nas ugosti, da je boli kuk i škljocaju koljena, ali se ne predaje, ne odustaje, ne popušta u svome dugogodišnjem angažovanju. U svemu ona prepoznaje novu smisao pa čak i praktičnu primjenu.
Od oštećenih roletni, pohvalila nam se, napravila je ogradu za balkon i saksije za cvijeće. Od ideje do završetka posla, kratko je vrijeme, čega god da se prihvate, uvjeravaju Danica i Milan. Oni svemu pristupaju temeljito i bez oklijevanja, sa unaprijed osmišljenim planom.
-Danima o svemu razmišljam, planiram, crtam… Kolibu smo sagradili za dva dana, sve od materijala koje smo pronašli u prirodi, kod kuće. Utrošili smo samo dvije marke za eksere, ništa drugo… – veli Danica. Na to Milan dodaje, opisujući svoju ulogu i zadatke.
-Ja sam komercijala ili nabavna služba. Išao sam u trgovinu po
eksere – salutira Milan kojeg Danica dopunjava.
-Ja sam projektant. Ja gradim a stari prinosi, sve što zatražim od
njega.
U kolibi su fenjeri, cukovi, lampe, tikve, ploske, drvenio točkovi, stare testere i klinovi… ima svega, iz raznih vremena. Iz kojeg perioda ovi eksponati potiču, ko ih je napravio, izmajstorisao ili donio, upitasmo tjerani radoznalošču. Odgovor dobismo, kratak i jasan.
-Od davnina je sve to a potiče iz perioda, Bog te pita – rekoše, nekako istovremeno, uglas, Danica i Milan. Otkud Danice u vama toliki umjetnički talenat, nastavismo proputivanje svojih domaćina, vrijednih i maštovitih penzionera koji su u svome vrtu i okućnici pronašli potpuni smisao života.
-Nemam pojma, ne znam… Meni samo, najednom tako naiđe, nadođe. Čekajući vas, napravila sam dvije nogice za sto, zalijepila sam i služe… Rode od stiropora takođe sam napravila u času, u dahu, što bi se reklo. Nacrtala, isjekla, obojila, izgledaju kao prave
– opisuje Danica svoje svkodnevne preokupacije. Podstaknuti pričom o rodama, opisali su nam i situaciju koja ih je jesenas veoma rastužila.
-Kod nas, godinam su se gnijezdile rode. Električari su popravljali bandere i zatezali žice, time su poremetili gnijezdo i one više tu nisu htjele da dolete. To je nas rastužilo pa smo se isplakali, kao da nas je napustio neko najdraži. A kod nas su zbog roda dolazili stručnjaci iz Sarajeva. Zato prijeđosmo na druge teme, da naše domaćine oraspoložimo. Ko je, od vas dvoje, ofarbao kukuruzanu, i letve pretvorio u jarke boje, upitasmo.
-Ja, ko bi drugi – odgovori Milan, inače bivši radnik
Vodoprivrednog preduzeća „Sava“.
– A ja sam sve osmislila i njemu nalog izdala – neda se Danica, domaćica sa umjetničkim darom. Mnogo puta sam primijetila vozače koji usporavaju pored kuće, zagledaju, snimaju, fotografišu, dodaje Danica, uvjerena da su privukli pažnju komšija i prolaznika. Kao i nas. A njima je to sasvim dovoljno, jer su u
svemu skromni ali istrajni u svojim planov ima i zanimacijama.
Milan PILIPOVIĆ
