VIJESTIGradiškaDRUŠTVORep.Srpska

Lijevče i Potkozarje čuvaju uspomenu na Lepu Perović

Krajem avgusta navršilo se 113 godina od rođenja Leposave Lepe Perović, narodnog heroja i istaknute članice pokreta otpora u Drugom svetskom ratu, a 2. septembra 24 godine od njene smrti. Lepa je potomak serdara i člana Senata Crne Gore Andrije Perovića i Marije Petrović, sestre Petra Drugog Petrovića Njegoša. Zbog nemilosti u koju su pali, nakon Njegoševe smrti 1851. godine, a dolaskom na vlast knjaza Danila 1852. godine, Perovići su bili prinuđeni da beže u druge države. Utočište u Austrougarskoj monarhiji, blizu Banjaluke, pronašao je i Lepin otac a Andrijin unuk Đorđe Perović. Oženio se Zorkom Spremo iz Hercegovine, a nameštenje dobio u državnoj administraciji. Bio je šumar u Međuvođu, u Knešpolju. Posle nekoliko godina premešten je u Mašiće blizu Nove Topole, gde je 1911. godine rođena Lepa. Imala je pet sestra Ljubicu, Danicu, Dušanku, Jelu i Branislavu te tri brata Stevana, Veljka i Dušana.

Osnovnu školu završila je u Mašićima, a Učiteljsku u Banjaluci 1931. godine. Prvo radno mesto dobila je u selu Međuvođe, ali se tu kratko zadržala. Životni putevi i njena neupitna želja za revolucionarno delovanje, odveli su je u Beograd, gde se pridružila revolucionarnom pokretu. Maja 1933. godine uhapšena je i izvedena pred Sud za zaštitu države, ali je usled nedostatka dokaza, oslobođena. Tada je upoznala svog budućeg supruga Koču Popovića.

Godine 1937. optužena je za komunističku delatnost pred Okružnim sudom u Banjaluci. Ponovo je, zbog manjka dokaza, oslobođena. Ipak, u Krajini nije više bila bezbedna. U Beogradu se zaposlila u tekstilnoj fabrici „Elka”, na Dorćolu. Nastavila je političko delovanje. Na početku Drugog svetskog rata krenula je u oružanu borbu za slobodu. Brojne su akcije, naročito u Bosanskoj Krajini, u kojima se Lepa istakla. Njen doprinos stvaranju nove države i porazu neprijatelja, bio je značajan. Posle oslobođenja Jugoslavije, 1945. godine bila je član Izvršnog komiteta KPJ i narodni poslanik u prvom sazivu Narodne skupštine Bosne i Hercegovine.

Godine 1946. udala se za narodnog heroja, visokog jugoslovenskog funkcionera i publicistu Konstantina Koču Popovića. Aktivno se bavila kulturnom politikom, bila je direktor Galerije fresaka u Beogradu.

Zajedno sa Kočom posedovala je bogatu kolekciju umetničkih dela. Šezdeset slika i skulptura, uglavnom jugoslovenskih autora dvadesetog veka, 1970. godine zaveštala je gradu Lazarevcu. Takođe u Istorijskom arhivu Beograda je Legat Konstantina Koče Popovića i Lepe Perović. Čine ga dokumenti, umetnine, knjige, lične stvari, fotografije… Osim Ordena narodnog heroja, dodeljenog 1968. godine, odlikovana je Partizanskom spomenicom 1941. godine, Ordenom Dobročinstva grčke kraljice Frederike, Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom zasluga za narod sa zlatnim vencem, Ordenom za hrabrost…

U Mašićima, jednom od najvećih lijevčanskih sela, blizu Nove Topole, žive uspomene na Lepu Perović, značajnu ličnost u BiH i SFR Jugoslavije. Kod crkve u Maglajanima pored Laktaša, zadužbine crnogorskog vojvode Maše Vrbice, nalazi se porodična grobnica Perovića, gde su sahranjeni njeni preci, a u obližnjem Aleksandrovcu su kuće njenih rođaka Mitra, Andrije i Jove Perovića.

Milan Pilopović Politika

Povezani članci

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Back to top button