Lazar Aleksić je igrač juniorskog sastava Fudbalskog kluba „Kozara“ iz Gradiške. Na utakmicama u Premijer ligi BiH, on je „Kozarin“ napadač, a golovi su njegova strast.
„To je momak koji ima emocionalnu inteligenciju, socijalnu ali i taktičku inteligenciju. Ima sposobnost za kolektivnu igru, posebno ka naprijed, a to se danas najviše traži. Ja ne vidim budućnost, ali Lazar ima sve potrebno da bude nosilac igre „Kozare“, smatra Alen Medović šef stručnog štaba FK „Kozara“.
Lazar je svoju karijeru započeo u Fudbalskom klubu „Stars“. Imao je pet godina kada su njegov talenat, već tad, prepoznali treneri Saša Raca, Zoran Blagojević i Saša Krupljanin.
Iza Lazara su brojne utakmice i takmičenja. Neki od njegovih snova su ispunjeni, ali još uvijek ima onaj koji želi da ostvari, da igra za „Crvenu zvezdu“.
Fudbal je za Lazara njegov cijeli svijet. Kako kaže, fudbal je njegov život. Zbog želje da postane profesionalni fudbaler otišao je u Hrvatsku gdje je odlučio okušati sreću u Fudbalskom klubu „Rijeka“.
Fudbalski klub „Rijeka“, za koji je Lazar igrao dvije godine, poznat je po bivšem jugoslovenskom fudbalskom asu Damiru Desnici koji je svojevremeno bio reprezentativac Jugoslavije. Uprkos tome što je Damir bio gluvonijem, ljubav prema fudbalu vodila ga je ka ostvarenju sna da postane veliki igrač. Ista ta ljubav prema fudbalu živi u Lazaru koji od rođenja ima oštećenje sluha na oba uha. Lazara čuje samo 30 odsto.
„Kad su mi u „Rijeci“ rekli za Damira Desnicu, srce mi se otvorilo. Nisam krio osmijeh jer mi je bilo drago čuti da nisam jedini…“, iskren je Lazar i dodaje da je ipak njegov invaliditet bio razlog zašto se vratio kući u Gradišku.
Za Lazarove roditelje dijagnoza da Lazar ne čuje bila je početak jednog novog, drugačijeg života. „Niko od nas ne dobije uputstvo ni kako da se bori ni kako da živi sa tim. Jednostavno u hodu se učimo i snalazimo“, iskrena je Lazarova majka Danijela koja je ponosna na uspjehe svojih sinova, kako Lazara tako i Stefana.
„Stefan je naš mali sluhista. U porodici supruga Branislava ima mnogo muzikalnih članova i Stefan je to naslijedio od njih. Svira harmoniku i pohađa muzičku školu. S druge strane Bog je Lazaru oduzeo sluh, ali mu je dao drugi talenat. On je naš savršeni fudbaler“, ponosno govori Danijela.
Da je Lazar zaista poseban pokazuju njegovi rezultati na terenu. Učestvovao je na brojnim turnirima, a posebno mjesto u njegovom srcu ima onaj u Beogradu kada je nastupio sa reprezentacijom Republike Srpske i osvojio zlato na takmičenju „Dragan Mance kup 2019“.
Brojni su trofeji i medalje sa kojima se Lazar diči, ali među njima nalaze se i dva Lazaru posebno značajna. 2019. i 2024. godine proglašen je najuspješnijim sportistom Grada Gradiška u kategoriji osoba sa invaliditetom.
„Moj invaliditet mene ne ometa u radu, školi i životu. Na terenu dajem sve od sebe baš kao i moji saigrači. Jednako se moramo koncentrisati na igru, mada je ja moram malo bolje pratiti“ kaže Lazar.
Hendikep gluvih osoba je problem u komunikaciji koji pojačavaju brojne predrasude okoline. Čitanje sa usana je ponekad olakšavajuća, ali ponekad i otežavajuća okolnost za gluve osobe.
„U vrijeme korone je bilo teško jer su se nosile maske. On nije mogao čitati sa usana pa mu je to bilo problematično. Ali tu je porodica da pomogne i podrži“, prisjeća se Danijela i dodaje da je neizmjerno srećna što je Lazar u klubu, školi, društvu jednak sa drugima, što nema razdvajanja, što ga je društvo prihvatilo i odnosi se prema njemu kao sebi jednakom.
Lazar Aleksić, dječak sa oštećenjem sluha, koji čuje samo 30 odsto, jako dobro čuje svoje srce i daje sve od sebe da bude najbolji na fudbalskom terenu. Njegova strast i ljubav prema fudbalu prevazilaze sve barijere i hendikepe. On je inspirativna priča za sve nas.
Gordana Vlainić
