Kenijsko pleme Masai uči poemu o Jasenovcu
Karina i Simo Brdar su odlučni da stradanje Srba u NDH predstave celom svetu, slede putovanja u Tanzaniju i Šri Lanku

Pesnik, istoričar, filmski scenarista i režiser Simo Brdar iz Kozarske Dubice u Republici Srpskoj, zajedno sa suprugom Karinom, glumicom iz Litvanije, prešao je više od 9.000 kilometara da bi stigao u Iremito i predstavio poemu „Gradinad” pripadnicima plemena Masai u Keniji.
Pesnički glas o stradanju i patnji svoga naroda u Jasenovcu i Donjoj Gradini od ustaške ruke u Drugom svetskom ratu proneo je mnogim svetskim meridijanima. Sada to čini u Africi. Odlomke iz poeme „Gradinad” pripadnicima svoga plemena, sa kojima su Karina i Simo proveli nekoliko dana u savani, u kolibi od blata, pročitao je mesni učitelj.
„Poemu smo poklonili školi u Iremitu, gde su nas srdačno dočekali i razumeli našu misiju”, kaže za „Politiku” Simo Brdar, pisac ove poeme, bivši kustos Spomen-područja Jasenovac i Memorijalnog centra Donja Gradina.
„Naši domaćini, koji žive po svojim principima, izvan domašaja i uticaja modernog doba, shvatili su razmere masovnih likvidacija i brutalnost ustaša prema Srbima u vreme postojanja NDH-a”, pojasnila nam je Karina Brdar, glumica i profesorica iz Litvanije.
Ona celim svetom prenosi istinu o srpskim žrtvama, logorima smrti i ustaškim zločinima u Drugom svetskom ratu. Na ovom nesvakidašnjem putešestviju, Karina i Simo hode gradovima i državama u nameri da upoznaju svet sa srpskim stradanjima kroz istoriju. Oni su prethodno posetili znamenite gradove, muzeje, ličnosti, države i kontinente. Bili su u Španiji, gde su poemu predstavili u Muzeju „Salvador Dali” u Figeresu i Muzeju „Pikaso” u Barseloni, u „Vrtu za uzgoj sećanja” u Odenzeu, rodnom gradu bajkovitog danskog pisca Hansa Kristijana Andersena, u muzeju papirusa u Egiptu, gde je, egipatskim hijeroglifima, štampan deo Brdareve poeme, potom u galerijama u Tbilisiju i Varšavi… Poema „Gradinad” predstavljena je i na umetničkoj večeri Viktorije Kajokajte u Marijampolju, u Litvaniji… Simine i Karinine pozornice, gde su na više jezika govorili poemu „Gradinad”, bile su Srbija, Litvanija, Letonija, Gruzija, Jermenija, Poljska, Španija, Italija, Švedska, Finska, Danska, i Malta, koju su uporedili sa Jasenovcem i Donjom Gradinom.
Malta je geofizički u Africi jer se nalazi na afričkoj ploči, a geopolitički u Evropi. „Gradinad” je geofizički u Evropi, a geopolitički podeljen u dva dela – Jasenovac i Donju Gradinu u Republici Hrvatskoj i Republici Srpskoj. Malta ima površinu od 246 kvadratnih kilometara, Gradina ima površinu od 240 kvadratnih kilometara…
„Moje hodočašće je stalno negovanje želje da uzgojim baštu sećanja, koja će opominjati čovečanstvo,” poručio je Brdar, borac za istinu, za reč koja svetli.
O tome je govorio i u Keniji, gde je plemenu Masai izneo utiske sa putovanja po svetu, odlučan da njegovu pesničku reč i lekciju iz istorije, razume i shvati što više ljudi. Ovaj pripovedač i stvaralac jedinstvenog senzibiliteta, čuvar sećanja na žrtve Jasenovca i Donje Gradine, na svakom mestu, u svakom gradu i državi, pronašao je umetničku, istorijsku, kulturnu, duhovnu sličnost, zajedničku dimenziju sa Donjom Gradinom.
„Svet je satkan od jedinstva apsurda,” zaključio je Brdar tokom posete Keniji, odakle su on i Karina, poneli snažne impresije i biblijske poruke. Na hodočašće, u ovu daleku i nepoznatu zemlju putovali su, kažu, da bi stalno podsećali na genocid nad srpskim narodom u Jasenovcu, u vremenu pomahnitalog zla.
„Jasenovac i Donju Gradinu, najveći grad pod zemljom, nastojimo predstaviti u celom svetu”, odlučni su Karina i Simo Brdar. Zato će, njih dvoje, posle Kenije, nastaviti svoju misiju u Tanzaniji i Šri Lanki.
Gradinad
Desna obala Save. Gradina. Donja Gradina.
Donja tačka sudbine.
Putem jauka kreću negvaši,
dečiji isušeni obraščići, presahle grudi.
Jauk se primiče tišini. Sve nemi.
Malj.
Tišina.
Malj.
Puca glava.
Tišina.
Zaljulja se mesečina i raka koju si sam iskopao.
Dalje.
Steravaju žive zatočenike u rake.
Sabijeni jedni do drugih.
Maljevi, toljage, bradve, sekire.
Umiru uspravni. Neki su još živi.
Zemlja na mrtve i žive.
Mrtvi na žive. Živi na mrtve.
Mogila.
Izvire krv. Zemlja se još satima vrti,
stenja, nadima,
k’o neka nevidljiva aždaja.
Simo Brdar
Izvor:Politika / Milan Pilipović