U kući Ismeta Šahdomerovića (85), na zidu, u Gajibinoj ulici u Gradišci, na vidnom mjestu su stare fotografije vodenica na Savi, savskih mostova i centra Gradiške.
Objavljene su u mnogim časopisima, zbornicima, katalozima i razglednicama, ali je sasvim nepoznato ko je njihov autor, kada su i pod kojim okolnostima nastale.
Istorija Gradiške, naročito u prošlom vijeku, prepoznatljiva je po ovim fotografijama. Ismet, ljubitelj Save, svjedok mnogih događaja, fotograf amater, razriješio je i tu nepoznanicu.
Fotografije koje decenijama čuva u svojoj kući nastale su od 1922. do 1956. godine.
Savski mlinovi, kojih odavno nema, snimljeni su 1956. godine, mada je, kako tvrdi Šahdomerović, pogrešno navedeno da potiču iz 1957. godine. On ih je fotografisao, a izradili su ih foto Mahobej i Rasim Dindić iz Dubrava.
„U to vrijeme bio sam đak šestog razreda osnovne škole. Stariji brat poklonio mi je fotografski aparat marke kerto. Pamtim to. Kupao sam se na Savi. Na mostu se zaustavila grupa turista. Fotografisali su nas kupače, most, Savu, a najviše mlinove, nizvodno od mosta. Zaključio sam da bi to trebalo biti i za nas interesantno“, ispričao nam je Šahdomerović. On je turiste slijedio. Sve što su oni fotografisali isto je i on činio.
„Zato sam, podstaknut posjetom turista i njihovim interesovanjem, dobio ideju, otišao kući, uzeo svoj foto-aparat i pratio ih u stopu. Sve što su oni fotografisali i ja sam činio isto“, priča Ismet Šahdomerović, opisujući detaljno taj događaj.
„Fotografisali su potom i staru autobusku stanicu blizu mosta, neke dijelove grada… Te fotografije, dio snimaka, izradio sam u radnji kod Mahobeja. Filmove sam poslije ustupio Rasimu Dindiću iz Dubrava, mome prijatelju, koji je izradio još neke fotografije. One su sada istorija Gradiške, a moja uspomena na davnašnje vrijeme“, sjetno govori Ismet Šahdomerović, pokazujući crno-bijele fotografije savskih mlinova.
Mlinovi na Savi
Mlinovi na Savi kod Gradiške su nekada bili neophodni za meljavu žita te predstavljali turističku atrakciju.
Tokom prošlog vijeka na Savi je bilo usidreno mnogo mlinova, u nekom periodu čak sedamnaest.
„Ja sam bio mlad, a mlinovi stari. Tu smo se ljeti kupali, skakali u vodu, hvatali za veliko drveno kolo, a naveče dugo sjedili, svirali, pjevali, zabavljali se“, ispričao nam je Hikmet Hadžialagić iz Gradiške, vršnjak Ismeta Šahdomerovića.
Mlinovi su, kaže Hikmet Hadžialagić, plutali na šupljim drvenim trupcima ili pontonima. Na njima je bila mlinska kućica i vodeno kolo, a miris brašna širio se svuda na rijeci.
Vlasnici su bile većinom gradiške porodice Majdanac, Teljigović, Suhonjić, Dubičanac, Pletilić, Gvozden, Ćehajić, potom Kovačević iz Brestovčine, Švraka iz Mačkovca, Plotan iz Donje Doline, Knežević i Kovačević iz Gornje Doline, Žužić, Rafajac i Matokanović iz Donjeg Varoša, naselja sa hrvatske strane rijeke.
Izvor:Nezavisne / Milan Pilipović
