Ima ih svuda, u baštama, na voću i povrću, u kućama i na vešu koji se suši. Veoma su proždrljive, hrane se brojnim biljnim vrstama, ne biraju da li je to paradajz, paprika, tikvica ili pak malina, kruška ili jabuka. Iako nisu opasne po ljude, smrdibube, odnosno stjenice, čine velike štete u poljoprivredi.
Agronom Danko Cumbo ističe da stjenicama odgovaraju topla i suva ljeta i da ih zato ove godine više uočavamo.
“Stjenice koje viđamo ovih dana su smeđa mramorasta, tako zvana azijska stjenica i zelena stjenica i naravno već poznata sitna platanova i hrastova stjenica. Sve one su porijeklom iz Azije i baš zato što su došle, kod nas nemaju prirodnih neprijatelja i šire se nekontrolisano” objašnjava Cumbo.
Krajem jeseni ih više primjećujemo jer ne vole zimu i pokušavaju se skloniti u domove na toplo. U prirodi se od hladnoće sklanjaju ispod kore drveća.
“Mramorasta stjenica štete pravi na voću, hrani se plodovima i smanjuje kvalitet i tržišnu vrijednost voća. Zelena stjenica napada povrće koje iscrpljuje i plodovi su neupotrebljivi”, naglašava Cumbo i dodaje da se ove štetočine mogu uništiti insekticidima ali i prirodnim neprijateljima koji takođe dolaze iz Azije kao što je samurajska osica iz Japana koja je došla istim putem kao i stjenice i koja paratizira mramorastu stjenicu ali i neke muve koje parazitiraju zelenu stjenicu.
Stjenice zovemo smrdibubama ili “smrdljivi Martin” jer kad se osjete ugrožene, ispuštaju miris, pa ako ih želite ukloniti iz prostora nemojte ih dirati golim rukama.
G.Vlainić
