Na obali Save, u samom srcu Gradiške, pograničnog grada na sjeveru Republike Srpske, dali su se u posao da se, kako pričaju tamošnji žitelji, oživi istorijski dio ovog mjesta, koji će podsjećati na vrijeme kad su tuda kružili fijakeri i kad se iz kuće nije izlazilo bez šešira. Naime, pokrenut je ambiciozni projekat obnove nekadašnje Srpske varoši, svojevremeno kulturnog, duhovnog i obrazovnog jezgra ovog kraja. Opisujući budući izgled, u Gradišci kažu da, prostirući se na više od 6.000 kvadratnih metara, novi-stari ambijent treba da podsjeti na doba kad je Gradiška nazivana Malim Beogradom. Kao što je Višegrad dobio Andrićgrad u znak sjećanja na nobelovca, Gradiška planira da kroz Srpsku varoš izgradi memorijal za niz znamenitih ličnosti.
Za Srpsku varoš, koja je u prošlosti okupljala znamenite porodice, intelektualce i trgovce, arheolog i gradski menadžer Bojan Vujinović ispričao je za „Politiku” da su najzanimljiviji društveni krem, arhitektura kuća i ljudi koji su tu nekada živjeli.
„Od Vase Vidovića, koji je prisustvovao Berlinskom kongresu, pa do, na primjer, čuvene porodice Vase Čubrilovića, koji je osnovao Balkanološki institut u Beogradu, zatim Stake Čubrilović, prve doktorke u BiH, Ljubice Stefanović Lajić, prve profesionalne glumice, u čiju čast smo osnovali festival pozorišta u RS, Dušana Subotića, koji je u pet mandata bio narodni poslanik, a stradao je mučenički s vladikom banjalučkim Platonom, tako što su ga ubile ustaše. Prota Subotić, koji je u Gradišku dovodio Nikolu Pašića i druge znamenite ljude, zaslužan je za prvi pontonski most 1921. godine, koji je bio prva spona ovog dijela Lijevča i Potkozarja sa Evropom”, rekao je Bojan Vujinović.
Srpska varoš je razvijala svoj identitet oko pravoslavnog hrama Pokrova Presvete Bogorodice, sagrađenog 1866. i obnavljanog više puta, a posljednji put 2022. godine. Nekada je obuhvatala i Srpsku osnovnu školu, izgrađenu 1887. godine (nažalost porušenu), kao i zgradu Crkveno-školske opštine iz 1884, koja i danas odoljeva vremenu kao Zadužbina mitropolita Georgija Nikolajevića.
„Mitropolitova zadužbina predstavlja kamen temeljac naše baštine. Obnova ove građevine ključna je za povratak identiteta Srpske varoši, jer je ona simbol srpske prosvjete i kulture ovog kraja”, objašnjava Vujinović.
Zamisao je da se Ulica mitropolita Georgija Nikolajevića, u kojoj su živjele još neke znamenite srpske porodice – Malić, Brković i Kovačević – pretvori u šetalište sa ugostiteljskim sadržajima. „Želimo da stvorimo našu ’malu Skadarliju’, prostor susreta prošlosti i sadašnjosti. To je prostor koji je u vrijeme okupatorske vlasti odolio u očuvanju nacionalnog identiteta i srpskog pisma”, dodaje Bojan Vujinović.
Naime, projekat obnove predviđa i izgradnju dva trga – onog nazvanog po mitropolitu Georgiju Nikolajeviću, koji će krasiti prostor ispred njegove zadužbine, i trga kralja Petra Prvog Karađorđevića, planiranog uz pravoslavni hram, neposredno pored magistralnog puta.
„Već na proljeće 2025. krećemo s uređenjem partera oko hrama i postavljanjem skulpture mitropolitu Nikolajeviću, dok će posljednja faza biti izgradnja trga kralja Petra, koja zavisi od završetka novog graničnog prelaza i mosta. Cijeli posao, nadam se, trebalo bi da se okonča u narednim godinama”, ističe Vujinović.
Ujedno je to dio napora da se da turistički sjaj gradu koji je nekada nosio naziv Servicijum i koji obuhvata više od 50 kilometara obale rijeke Save, zbog čega je Gradiška nekada bila najvažnija luka na toj rijeci. Tamošnji žitelji skloni su da se hvale kako se na razmeđi između dva vijeka na ulicu nije izlazilo bez štapa i šešira, a na sve strane, kako se pisalo, osjećali su se raspoloženost, prosvećenost i duh inteligencije.
„Ovaj gradić je dnevna štampa krajem 19. i početkom 20. vijeka nazivala Malim Beogradom, jer je Gradiška imala najveći broj kulturnih i prosvjetnih društava, više od Banjaluke i Sarajeva, i ona su bila nosioci srpske tradicije i identiteta. Ova društva su okupljala našu inteligenciju i trgovce, čuvajući naš jezik, pismo i kulturu. Obnova Srpske varoši ne znači samo vraćanje starih fasada, već i tog duhovnog nasljeđa. Kroz muzeološke pristupe, kodove i aplikacije želimo mladim generacijama da približimo ovu jedinstvenu priču”, kaže Vujinović.
Ističe da je, sem duhovne i istorijske dimenzije, važan i turistički aspekt, posebno zbog neposredne blizine najfrekventnijeg graničnog prelaza u BiH.
„Mnogo je lijepih sjećanja na znamemite ljude, koji nisu bili samo bogati trgovci ili učeni ljudi, već su znali da jedino školovanjem i obrazovanjem dece možemo da nosimo svoj nacionalni identitet i da na osnovu te baze nađemo razvojnu snagu za izgradnju društva i zemlje”, istakao je Vujinović.
