Guglovi stručnjaci za umjetnu inteligenciju primjenili su jezički model na neočekivanom mjestu, u matematici, pa uz pomoć njega riješili problem koji ljudi nisu uspjeli.
Stručnjaci Guglovog odjela za umjetnu inteligenciju opisali su način riješavanja problema iz domene teorijske, odnosno „čiste“ matematike. Za to im je, pomalo neočekivano, poslužio alat današnjice – veliki jezički model umjetne inteligencije.
U opisu stoji da takvi modeli često iskazuju ono što popularno nazivamo halucinacijama, odnosno samouvjereno stvaraju na prvi pogled prilično razumne argumente, koji zapravo nemaju smisla ili su činjenično netačni.
Kako bi to riješili, izradili su novo rješenje jezičkom modelu nazvan „FunSearch“. Riječ je o modelu koji se tako zove jer pretražuje (search) matematičke funckije (funkcion), a ne jer je to zabavno (fun), objašnjavaju iz Dipmajnda i dodaju da taj model služi kao dodatak jezičkom modelu i funkcionira kao validator, koji provjerava ono što klasični model proizvodi.
Zatim odbacuje besmislene rezultate, a one smislene vraća natrag, kako bi se model dodatno prilagodio.
Veliki jezični model u ovom slučaju je Codey, verzija Guglovog modela „PaLM2“ posebno prilogođenog razumijevanju i stvaranju programskog koda.
Do riješenja matematičkog problema došlo se zaobilaznim putem. Stručnjaci su matematički problem postavili u programu „Python“ no izostavili su iz koda dio koji pokušava pronaći rješenje.
Tokom procesa model je izbacio brojna „rješenja“, neka besmislena, neka smislena, a neka zaista inovativna.
Napokon, kažu, par miliona prijedloga i nekoliko desetina ponavljanja postupka tokom više dana, „FunSearch“ je dao valjano rješenje matematičkog problema, ranije ljudima nepoznato.
Korišćenje „FunSearch“ za ove svrhe moglo bi se pokazati kao ključna prednost.
Isti sistem testiran je i na sličnim matematičkim problemima, pa se pokazalo da je u stanju naći načine riješavanja, kojima se do krajnjeg rezultata stiže brže nego postojećim načinima, koje su osmislili matematičari.
Model svakako obećava, kažu iz „DeepMinde“ i mogao bi pokazati kako je najbolje koristiti jezične modele kao kombinacije matematike i programiranja.
Autor: Kenan Mahmutagić
