U našim parkovima i vrtovima sve zastupljeniji je ginko biloba, najstarija biljka na svijetu. Kod ginka razlikujemo muška i ženska stabla. Žensko daje plod neugodnog mirisa i klizave kore.
Za uređenje parkova i perivoja češće se sadi muško stablo. Ova višestruko zanimljiva biljna vrsta stara je 250 miliona godina. Zato je Darvin ginko nazvao živim fosilom.
Sjemenke ginka, slične oraščićima, koriste se u kineskoj i japanskoj kuhinji, u jelima koja se pripremaju za proslavu Nove godine. Jedno od svojstava koje im pripisuje tradicionalna kineska medicina je i afrodizijački učinak.
Ginko potiče iz Kine gdje postoje stabla stara čak 4000 godina, a u Evropu je prenesen u osamnaestom vijeku. Smatra se najvitalnijom biljnom vrstom na svijetu, a zadivljuje svojom otpornošću na otrove iz okoline.
Ginku su se u staroj istočnjačkoj medicini pripisivala brojna ljekovita svojstva, a danas je najpopularniji prirodni biljni pripravak u Evropi te se pokazao koristan u brojnim stanjima. Hemijski
sastav ginka dobro je poznat i bogat, a za efikasnost su najvažniji flavonoidi te ginkolidi i bilobalidi koji su specifični za ginko i ne nalaze se ni u jednoj drugoj biljnoj vrsti.
U posljednjih 35 godina ginko je prošao brojna klinička ispitivanja koja su pokazala pozitivne učinke ove biljke na ljudsko zdravlje.
Ginko čuva dobru cirkulaciju u području glave, ruku i nogu tj. perifernu cirkulaciju.
Djelovanje ginka na cirkulaciju i pamćenje potiče od listova, a ne sjemenki. Danas je ekstrakt lista ginka najpopularniji prirodni biljni pripravak u Evropi, a prvi su ga počeli koristiti Nijemci još
sredinom prošlog vijeka. U Japanu se list ginka tradicionalno koristi kao graničnik u knjigama jer se smatra da štiti papir od insekata.
M.Pilipović
