Don Anđelo Bartulica: „Uskrs podsjeća da nije život samo patnja, ima nade da budemo radosni! “ (VIDEO)
Župnik crkve Svetog Josipa u Novoj Topoli don Anđelo Bartulica, u intervjuu za Radio-televiziju Gradiška, govori o važnosti Uskrsa za katolički svijet. „To je praznik koji podsjeća da ima nade da budemo radosni i da nije život samo patnja!“, poručuje novotopolski župnik, koji je na službovanje u ovu župu banjalučke biskupije stigao iz daleke Amerike.
Pored crkve Svetog Josipa u Novoj Topoli, nalazi se i samostan Svete obitelji, građeni krajem 19. vijeka.
Novinar RTVG : Katolici obilježavaju jedan od najznačajnijih praznika u godini. Zašto je Uskrs važan u životu ljudi posvećenih Bogu i koje je poruke važno uputiti u ovim prazničnim danima?
Don Bartulica: Uskrs je za katolike najveća slava u godini. To je prilika da se sjetimo uskrsnuća gospodina Isusa Krista iz mrtvih. Korizma počinje na Čistu srijedu, četrdeset dana prije Uskrsa, i na taj nnačin počinju pripreme sa postom, pokorom i molitvom, sa djelima ljubavi, kako bismo došli do svečanog dana, Uskrsa, kada se sjetimo da ima nade da budemo radosni i da nije život samo patnja.
Novinar RTVG: Rođeni ste u Sjedinjenim Američkim Državama. Najveći dio života tamo ste i proveli. Kada i zašto ste odlučili da doćete na ove prostore i služite katoličkim vjernicima u župi Nova Topola, kojoj pripadaju i filijale u Ćelinovcu i Trošeljima?
Don Bartulica: U Novu Topolu sam došao prije pet godina, odazvavši se na poziv sada već penzionisanog banjalučkog biskupa Franje Komarice da posjetim biskupiju. Rođen sam u državi Misuri. Oba roditelja su mi iz ovih krajeva, otac iz Splita, majka iz Neuma, pa sam kao dijete često dolazio na prostor bivše Jugoslavije i imao veze sa rodbinom. Znate, iako sam živio na drugom kraju svijeta, često sam razmišljao o dolasku u ove krajeve. Odlučio sam, pribavio potrebnu dokumentaciju i došao u Banjaluku. Čim sam stigao, osjetio sam da sam svoj na svome, među svojim narodom.
Novinar RTVG: Jeste li oduvijek željeli, na ovaj način, biti posvećeni Bogu?
Don Bartulica: Jesam, mislio sam o tome, ali nisam razumio poziv od Boga do kasnije u životu. U kući smo, porodično, bili posvećeni Bogu i moji roditelji su za prijatelje imali svećenike koji su nam često dolazili u posjetu. Redovno smo odlazili na svetu misu i često sam razmišljao o tome, ali i pretpostavljao da me Bog ne zove, jer nisam čuo nikakav glas. Živio sam svoj život koliko sam ga znao živjeti. Završio sam kriminalistiku i nakon toga sam, moglo bi se reći, odlučio promijeniti smjer. Postao sam članom jedne organizacije koja okuplja katolike i pomaže siročad i ljude u nevolji, gdje me je jedan od članova naveo na razmišljanje da krenem ovim putem. Upisao sam filozofski, a zatim i teološki fakultet.
Novinar RTVG: Kada govorimo o životu ljudi na ovim prostorima, svakodnevnici, šta je ono što vam je blisko i što primjećujete kao pozitivne navike? Šta nije dobro?
Don Bartulica: Na prvom mjestu, sviđa mi se ovaj narod, osjećam pripadnost, iako ponekad osjećam i da me gledaju kao stranca, kao što su me smatrali u Americi, jer su mi roditelji tamo bili migranti. Ono što mi se najviše sviđa na ovom području je da se osjeti da smo mi nova država još uvijek u razvoju i sistem koji se stvara. Svi smo svjesni da nam je sistem daleko od savršenog, ali nema na ovom svijetu ništa savršeno, nije ni na Zapadu sistem savršen.
Novinar RTVG: Kako ste prihvaćeni u Novoj Topoli, ne samo od vaših vjernika, katolika, već, uopšte, od cijele društvene zajednice?
Don Bartulica: Mislim, dobro. Imam korektne odnose sa mnogima, odlazim do trgovine, pošte, u restorane. Osjećam da sam dobrodošao, uglavnom.
Novinar RTVG: Čime se, inače, bavite u slobodno vrijeme, kada niste u crkvi?
Don Bartulica: Iskreno, zbog nekih zdravstvenih problema, u posljednje vrijeme, posvećen sam rehabilitaciji i očuvanju zdravlja. Provodim vrijeme u prirodi. Volio sam raditi u dvorištu, održavati ga i kositi, što ne smijem više, pa sada pokušavam stvarati neke nove hobije, vezano za umjetnost, za koje sam pohađao kurseve, ranije u Banjaluci. Mada, biti čovjek za mene je, u nekom smislu, umjetnost. Bavim se time svaki dan sa sobom, da budem dobar čovjek.
Novinar RTVG: Uređen kompleks, u kome se nalaze crkva Svetog Josipa i samostan Svete obitelji u Novoj Topoli, privlače pažnju brojnih putnika koji su u tranzitu kroz Gradišku. Na koji način ovdje funkcioniše život?
Don Bartulica: Pored župnika, ovdje žive časne sestre, klanjateljice krvi Kristove. One su u regiji poznate po biljnim preparatima koji su dostupni u ovdašnjoj apoteci, pomažu u župi, u crkvi. Život, ovdje, nije komplikovan. Imamo 20-ak kuća koje pripadaju župi Svetog Josipa, sa filijalama u Ćelinovcu i Trošeljima. Nema nas puno na ovom području. Ali, Bog uvijek čini čuda sa malim brojem ljudi da pokaže svoju moć na ovome svijetu. Ponekad mi mislimo, ako nas ima više, onda ćemo biti snažniji, ali nije tako.
Novinar RTVG: Imajući u vidu da su radosni dani za katolike, a nešto kasnije, početkom maja, i za pravoslavne vjernike koji će dočekati Vaskrs, koja bi bila vaša poruka svim hrišćanima?
Don Bartulica: Želim svima mnogo radosti i sreću u životu, da se trude biti sve više svjesni o božjoj prisutnosti u njihovom životu. Žalosna je istina da je crkva podijeljena. Svaki kršćanin koji smatra svoju vjeru ozbiljno, priznaje da je Isus stvorio jednu crkvu. S vremenom, čovjek je to nekako uspio promijeniti. Međutim, Bog je tu, među nama i danas, u naše vrijeme.
Novinar RTVG: Sanja Trkulja
Fotografije: Dalibor Stojnić
