Danilo Karapetrović (83), pjesnik i sakupljač starih alatki

Domaćinstvo, nekada brojne porodice, uglednog domaćina i seoskog kneza Jovana Karapetrovića, gd‌je više od tri decenije ne gori vatra, njegov sin Danilo, oplemenio je starinama, dokumentima i zapisima o životu u jurkovačkom kraju, njegovoj istoriji, znamenitim ljudima i događajima, naročito ratovima,

stradanjima stanovništva i teškom životu.

Dugačak je spisak alatki korištenih u poljoprivredi i domaćinstvu koje je Karapetrović

smjestio u svoj muzej. Sa velikom ljubavlju on priča o svakom predmetu pojedinačno, njegovoj upotrebi i periodu izrade. Plug, brnača, trlica za preradu konolje i lana, pegla na ugalj, tocilo za oštrenje, oblići za drvenariju, ribež za kupus, maša za loženje vatre na ognjištu, volovski jaram, točkovi zaprežnih kola, konjski i volovski plug sa drvenim gredeljem i gvozdenim lemešom i crtalom, druga za pređu, čunak za tkanje, fenjer, prkljača za pranje veša na brvnu, konjski am i oglavina, srp za žetvu žita, varićak za mjerenje žita, preslica, vretena, lijevče i lotre zaprežnih kola, motovilo za pređu, pržnjak ili dolap, grebeni za kudelju, vagijer za vuču, drvene vile…

“Ove predmete, stare više od stotinu godina, koristili su moja porodica, rođaci, komšije i ostali u potkozarskom kraju. Intenzivno su upotrebljavani sve do uvođenja struje 1974. godine, kada su starine ubrzano gubile korak s modernijim načinom života,” ispričao je Danilo Karapetrović.

D‌jetinjstvo

Za stare alatke, kaže najpoznatiji pjesnik iz Potkozarja, vežu ga uspomene iz d‌jetinjstva, kada su se ovi predmeti uveliko koristili, bili nezamjenjivi u svakom domaćinstvu.

“Sa ocem Jovanom sam orao tjerajući konje dok je on držao drveni plug. Brnao sam drvenom brnačom sa metalnim klinovima, na koju smo stavljali panj, zbog opterećenja. Moja majka Marta je koristila lopar za hljeb, pečen u zidanom šporetu ili na ognjištu. To je najčešće bila kukuruza koju smo mi d‌jeca, moja braća i sestre, jeli u slast. I sada mi je taj okus, taj miris nekako blizak, kao da se i sada širi u mojoj blizini,” prisjeća se Danilo, opsjednut snažnim nabojem emocija i probuđenih uspomena.On je istrajan u sakupljanju starih, muzejskih eskponata, bez obzira na skučen prostor.

Ničeg se ne mogu odreći, kaže, sve to je dio mene, moje porodice i moga kraja.

Biblioteka

Znamenitu kuću su 1936. godine koju su gradili Jovan i Marta Karapetrović, Danilo je pretvorio u muzej starih kućanskih predmeta, poljoprivrednih alatki i biblioteku zavičajnih pisaca.

Kuća je u to vrijeme bila veoma moderna, imala je podove i plafone, ravne zidove, svijetle prozore sa vezenim zavjesama. U njoj je rođeno desetoro d‌jece, po petoro muških i ženskih – Jovanka, Miloš, Mihailo, Stevan, Anđa, Stojanka, Dušan, Danilo, Dragica i Milka.

“Kuća je, poslije smrti roditelja 1990. godine, opustjela, jer su se sva d‌jeca, moje sestre i braća razišli po svijetu, završili škole, formirali porodice, ali nas ipak ovo mjesto i ova kuća privlače, podsjećaju na d‌jetinjstvo i na život u njoj,” ispričao nam je Danilo Karapetrović, autor 38 knjiga i predsjednik Književnog kluba „24.april“.

On je dio kuće preuredio u Zavičajnu biblioteku sa više od 1.000 knjiga, zbornika, fotografija sa književnih manifestacija, dokumenata o istoriji Donje Jurkovice.

“U biblioteci su najvećim dijelom izdanja domaćih pisaca, članova Književnog kluba „24“ april“, ali i izdanja prijatelja pjesnika, među kojima je Panto Stević. On je donirao sva svoja izdanja za našu biblioteku, gd‌je je takođe i više publikacija o stradanju Kozaračana u Jasenovcu, učešću u ratovima, radnim i društvenim pobjedama,” objasnio je Karapetrović sadržaj biblioteke, gd‌je se takođe održavaju i pjesničke večeri, susreti pripovjedača, promocije knjiga.

Knjiga sa tri riječi

Danilo Karapetrović je objavio knjigu sa samo tri riječi, štampanu u 300 primjeraka.To su rađanje, vjenčanje i smrt, koje su likovno ilustrovane. “Sav život sažet je u tri riječi i svakome pripadaju, bez obzira bio bogat ili siromašan, vladar ili običan čovjek. To je univerzalna pravda jednaka za sve i niko do sada, niti u budućnosti, ništa neće moći promijeniti,” naveo je Karapetrović.

O njegovoj knjizi recenzent Ranko Preradović zaključio je da „autor smišljeno traži način kako da podstakne čitaoca da razmisli o suštini ove tri riječi.

Stari bunar

Na drvenoj konstrukciji bunara koji nikada nije presušio, Danilo je napisao porodični rodoslov: „Poslije sloma Prvog srpskog ustanka 1813. godine, ovd‌je je iz Ivanjice u Srbiji doselio Rade Karapetrović Radak. Imao je devetoro d‌jece, šest kćeri i tri sina, Miloša, Mladena i Koju. Danas je sedmo koljeno, Rade, Miloš, Cvijo, Jovan, Danilo, Milenko i Filip.“

Milan PILIPOVIĆ