
Danas Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svetog Trifuna, a ovo je ne samo krsna slava u mnogim domaćinstvima, već i praznik vinogradara koji slave domaćinstva koja se bave vinogradarstvom i voćarstvom uz lomljenje slavskog kolača i tradicionalno orezivanje čokota.
Sveti Trifun jedan je od Hristovih velikomučenika koji postradao za hrišćansku vjeru.
Vjeruje se da na dan Svetog Trifuna počinje proljeće, a u srcima ljudi budi se ljubav prema drugima. U narodu je za Trivundan, 14. februar, vezano mnoštvo raznih običaja i vjerovanja.
Ako na Svetog Trifuna pada kiša, rodiće šljiva. Ako na Trivundan padne snijeg, godina će biti kišna i rodna a ako je vedro, godina će biti sušna. Snijeg može još uveliko pada, ali se to smatralo berićetnim, pa se govorilo:
Sveti Trifun bio je darovan od Boga darom čudotvorstva i iscjeljenja. Za vrijeme svog života iscijelio je mnoge bolesnike, istjerivao demone iz mnogih ljudi i pomogao mnogima koji su mu se obraćali za pomoć.
Za vrijeme vladavine cara Gordija rimskim carstvom, izliječio je carevu kćerku Gordijanu. Kada je na rimski presto došao car Dekije, počeli su progoni hrišćana, stradanje i mučenje. Kako nije želio da se odrekne Hrista i svoje vjere, sveti Trifun je svirepo mučen i proganjan. Pogubljen je od strane cara 250. godine. Sahranjen je u Kampsadi gdje je i rođen.