Labudovi su oduvijek oduševljavali čovjeka svojom gracioznošću, čednom bjelinom i nježnim izgledom. Naročito su čovjeku bili intrigantni crni labudovi.
Naime, u Evropi se koristi izraz “crni labud”, još od vremena kada je bila Rimsko carstvo, da se opiše nešto što ne postoji. I tako sve do trenutka dok nije otkrivena Australija 1697. godine i pravi, živi crni labudovi.
Tako je “crni labud” od metafore za nešto nemoguće postao metafora za nešto što se mislilo da nije moguće, ali se pokazalo kao moguće.
Pa tako se pokazalo mogućim da na Savi u Gradišci, poslije bijelih labudova ugostimo i crnog.
G.V.
