Srpska pravoslavna crkva i vjernici, u hramovima i svojim domovima, brojnim običajima koji se vezuju za Badnjak dočekali su i pozdravili rođenje Bogomladenca.
U času Rođenja Isusa Hrista, koji je u ovaj svijet došao radi spasenja čitavog ljudskog roda od grijeha i vječene pogibelji, zvijezda je obasjala Vitlejemsku pećinu, a na nebu su anđeli zapjevali „Slava Bogu na visini i na zemlji mir, među ljudima dobra volja“.
Bogomladencu su se prvo poklonili pastiri, koji su mu darovali jagnje, a potom tri mudraca koja su mu na dar donijela smirnu, tamjan i zlato.
Kod Srba Božić je praznik sa dosta običaja i njegova proslava počinje odlaskom na jutarnju liturgiju, na kojoj vjernici koji su postili Božićni post pristupaju Svetoj tajni pričešća.
Nakon liturgije, ukućani se okupe oko božićne trpeze, pomole se Gospodu, a zatim pjevajući tropar „Roždestvo tvoje Hriste Bože naš“, okreću i lome česnicu – pogaču u koju je stavljen novčić. Vjeruje se da će onome u čijem dijelu česnice bude novčić naredna godina biti posebno srećna.
Česnica se lomi na onoliko djelova koliko ima članova porodice i jedno parče za slučajnog gosta, putnika namjernika, odnosno položajnika.
Rano prije podne na Božić, u kuću dolazi posebni gost ,,Položajnik“, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namjernik. Položajnik pozdravi sve Božićnim pozdravom, i odlazi kod šporeta. On otvori vrata na šporetu ili peći, i džara vatru govoreći zdravicu: „Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica toliko parica (novca), koliko varnica toliko u toru ovaca, koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj“.
Položajnik simbolički predstavlja one Mudrace i mage koji su znali da protumače značenje zvijezde koja se pojavila na Istoku u vrijeme Hristovog rođenja. Položajnik se simbolično dovodi u vezu sa njima jer zna da čara vatru i tumači značenje varnica koje izlaze iz šporeta. Za dobre vijesti i zdravice domaćica ga posluži i daruje nekim prikladnim poklonom.
Božić se slavi tri dana, a vjernici se pozdravljaju sa „Mir Božiji – Hristos se rodi“, uz otpozdrav „Vaistinu se rodi“. Ovako se pozdravlja i govori sve do Bogojavljenja 19. januara.
Običaj je da se na Božić nigdje ne ide u goste, jer su naredna dva dana tome namijenjena, već da porodica taj najsrećniji pravoslavni praznik provede u domu u kome živi u toploj porodičnoj atmosferi.
Postoji narodno vjerovanje da sve ono što vam je zadavalo muke preko godine treba ujutru na Božić uraditi i to vam više neće biti problem.
U nekim krajevima vodom u kojoj je oprana posuda od miješanja česnice zalivale su se voćke da bi bolje rodile naredne godine. Isto tako tijesto koje bi ostalo na rukama domaćice posle miješanja česnice, domaćica bi skidala i stavljala na voćke koje su slabo rodile, da bi naredne godine dale više ploda.
