U selu Čelinovac, gdje vijek i po žive doseljenici iz Poljske, vjerno čuvaju uskršnje običaje. Na tome je, zajedno sa Crkvom Svetog Mihovila, najviše angažovano Udruženje Poljaka i prijatelja „Mak“.
Predsjednica Marija Buganik godinama sakuplja kulturnu i duhovnu baštinu svoga sela. Običaje uoči Uskrsa i na sam dan velikog praznika detaljno je opisala.
„Pred Uskrs je vrijeme posta koje počinje čistom srijedom pepelnicom. Nekada, dok je u Čelinovcu bilo više ljudi, pred pepelnicu su organizovane maškare, poklade, slavilo se, pjevalo, veselilo, sve do utorka naveče, kada počinje vrijeme posta. U postu se nije vjenčavalo niti su se pravile kakve proslave. I sada se taj običaj poštuje.
Ukoliko se organizuje okupljanje u postu i ako pada u petak, obavezna je posna hrana. Ostalih dana je moguće da bude i mrsna. Zadnju sedmicu pred Uskrs intenzivnije se duhovno priprema za Uskrsnuće Gospodinovo. Na sveto trodnevlje, veliki četvrtak, petak i subotu, odlazi se na obrede u Župnu crkvu u Novu Toplu. U Čelinovcu je u novije vrijeme, svake subote pred Uskrs organizovan blagoslov hrane. Domaćice pripremaju hranu za blagoslov na veliki petak koju u ukrašenim košarama nose u crkvu, u subotu. Ta hrana se jede na usrkšnji doručak. Svi ukućani se na Uskrs okupe za doručak, domaćin se pomoli i zahvali Bogu za sve što ima. Sjete se u molitvama i onih koji više nisu među živima, pomole se za njihove duše. Nakon molitve svi doručkuju, a kasnije idu u crkvu, na misu. Poslije mise vjernici nastavljaju druženje u župnoj kući. Organizuju se takođe uskršnje igre, tucijada, takmičenje za djecu“, kaže Marija Buganik, objašnjavajući proslavu Uskrsa u svome selu.
Ona kaže da su se Čelinovčani, u periodu od 1946. do 2009. godine, dok nisu imali župnu kuću, srušenu u Drugom svjetskom ratu, (kasnije ponovo izgrađenu) okupljali ispred crkve na otvorenom, i druženja su izgledala drugačije. Priprema uskršnje trpeze zauzima glavno mjesto. O tome naša sagovornica kaže:
„Hrana koja se priprema za Uskrs je slatki kvasni kruh pasha, kuhana šunka, kobasica, slanina, mladi sir, maslac, so, hren, ofarbana kuhana jaja. Glavno mjesto zauzima uskršnji kruh pasha. To je slatki kvasni kruh kojeg domaćice prave na veliki petak. Ovaj kruh je uvijek ukrašen. U sredinu se postavi malo okruglo tijesto, a oko njega isplete pletenica. Na okrugli dio tijesta se stavlja krst, okolo se postave ptice od tijesta, cvjetići, listovi, a na vanjskom dijelu pletenica. Ovaj kruh je uvijek posebno dekorisan. Na uskršnjoj trpezi su i kuhana šunka, kobasica i slanina.
Dio mesa se izvadi i nosi u korpi za blagoslov, a dio ostavlja u vodi te se dodaju krompir, pavlaka, kiselo mlijeko i začini te se pripremi bijeli boršč koji se jede za uskršnji ručak. On se sastoji od junetine, mrkve, korijena peršuna, korijena celera, luka, lovorovog lista, kupusa, cikle, krumpira…”
Farbanje jaja je poseban doživljaj za domaćice i za djecu.
Oni se trude da ofarbaju jaja na tradicionalni način, voskom, travama, lukovicom…
„U korpu se stavlja još mladi sir, maslac, so, hren. U novije vrijeme u korpu se dodaju mladi luk, cvijeće, slatkiši, sve ono što domaćin i njegovi ukućani žele za doručak na Uskrs.“
Poslije Uskrsa nastupa mokri ponedjeljak, kada dječaci koriste šikoč (špricaljka od drveta zove), obilaze selo i špricaju djevojčice, a domaćice daju jaja i kolače.
I taj običaj Marija je detaljno objasnila.
„Na dan Uskrsa, nakon mise, organizuje se takmičenje u špricanju za najmlađe. U ovom takmičenju djeca sa špricaljkom (šikočem) koji se za tu namjenu parvi nekoliko dana ranije, pune jednu posudu. Onaj koji napuni najviše vode je pobjednik. Ovo takmičenje je uvedeno kako bismo očuvali tradiciju izrade špricaljke šikoč. Poslije takmičenja djeca nastavljaju igru špricanja“.
Čelinovac je osnovan 1895. godine kao kolonija Poljaka iz Bukovine i Galicije. Ovo je prva poljska kolonija na području BiH i jedina koja i danas postoji i djeluje. U matičnim knjigama župe Nova Topola zapisano je da su se prve poljske porodice ovdje doselile 1892. godine. Prvo je naseljena 21 porodica iz Bukovine, a kasnije su doseljene porodice iz Galicije. Bukovina je poljoprivredni planinski kraj, porodice su bile brojne, nedostajalo je zemlje za obradu pa su oni tražili nove krajeve za naseljavanje.
Čelinovac pripada Župi Svetog Josipa u Novoj Topoli. Godine 1932. izgrađena je crkva, a četiri godine kasnije župna kuća. Prvobitna crkva je građena sa velikim betonskim blokovima. Tokom potresa 1969. godine pojavile su se pukotine na crkvi, pa je 1988. planski srušena, a od istih blokova je izgrađena sadašnja.
Na izgradnji crkve radili su mještani. Ne postoji u selu osoba koja nije doprinijela izgradnji crkve. Glavni zidar, majstor koji je vodio poslove bio je Franjo Buganik. Na izgradnji crkve najviše je radio Rudolj Kozminčuk, takođe mještanin Čelinovca.
Milan Pilipović / Nezavisne
