Predsjednik Udruženja Srba protjeranih iz zapadne Slavonije Krsta Žarković svjedok je surovosti vojno-policijske akcije “Oluja” koja je počela 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.
„Tog jutra, 4. avgusta, bio sam u Kninu kad je sve to počelo. Moj zadatak je bio da pojačam komandu u pravcu Banije, tačnije Uštice. Kad sam došao pred Ušticu naša vojska se već počela povlačiti i tada sam teško ranjen i prevezen na UKC Banja Luka. Nakon 10-ak dana sam izašao iz kome i saznanje da je pala Republika Srpska Krajina za mene je bio nevjerovatan šok. Nisam mogao povjerovati da u roku par dana može pasti Krajina prije svega jer sam znao ratne planove i snagu naše vojske, u to vrijeme sam bio predsjednik Udruženja boraca Republike Srpske Krajine“, rekao je Žarković.
Svi oni koji su živjeli u Srpskoj Krajini i koji su bili svjedoci dešavanja na današnji dan tuguju.
„Živimo teško jer kako vrijeme odmiče svjesniji smo, naročito mi koji smo bili komandanti, da nikad nećemo moći otići u svoj rodni kraj. Svi Srbi iz tih krajeva svjesni su da gubitkom zemlje gube i svoj identitet. Istina je da smo ostavljeni sami“, istakao je Žarković.
On je dodao da će Krajišnici iz Republike Srpske sutra u 11 časova u Banjaluci moći prisustvovati parastosu u crkvi Svete Trojce dok će u 12 časova biti održan okrugli sto na temu izdavanja knjige „Kako i na koji način je ko kažnjen“.
U Svodni i Novom Gradu 6. avgusta će biti služeni parastosi kao i spuštanje vijenaca sa mosta u Novog Gradu. Polaganje vijenaca na krst na Petrovačkoj cesti planirano je 7. avgusta, na mjesto gdje je regularna hrvatska vojska iz aviona bombardovala izbjegličku kolonu koja je preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji.
Prema podacima “Veritasa”, tokom “Oluje” iz svojih domova protjerano je više od 220.000 krajiških Srba, a na evidenciji se nalaze imena 1.869 poginulih i nestalih Srba, od kojih 1.220 civila.
Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine “Oluju” okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, mada svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida. Za zločine u „Oluji“ niko nije osuđen.
G.Vlainić
