O kulturno- zabavnom životu do druge polovine XIX vijeka nema se šta reći. Na to upućuje i zapis austrougarskog kapetana Milenkovića, koji je 1856. godine posjetio Gradišku. On u svom zapisu, između ostalog, konstatuje: „Ljudi se zadovoljavaju u usamljenim životom u porodičnom krugu, a provod na javnim mjestima i zadovoljstvo razonodom su potpuno nepoznati“.
Osnivanjem pjevačkih društava u Gradišci krajem XIX i početkom XX vijeka počinje organizovani muzički život u gradu. Sve je više pojedinaca koji su znali, kao i onih koji su učili svirati. To je znatno uticalo na osnivanje različitih muzičkih sastava, naročito od strane đaka i studenata koji su se školovali u drugim sredinama, a preko ljetnog raspusta borlavili u Gradišci.
Počela su se osnivati, pored kulturno- prosvjetnih društava, osnovanih od 1900. do 1904. godine, Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva Prosvjeta, hrvatskog Napretka i muslimanskog Gajreta i pjevačka društva kao i drugi oblici kulturnog i zabavnog života. Prvo srpsko pjevačko društvo sa nazivom Branko osnovao je prvi učitelj gradiške Prve državne osnovne škole Miloš Kostić. Zatim je osnovano hrvatsko pjevačko društvo Posavac, te u okviru muslimanskog društva Gajret- Pjevački zbor. Pored ovih pjevačkih društava u selima su postojale podružnice Seoskog kola, a bilo je i sviračkih grupa.
Srpsko pjevačko društvo Branko bilo je mješovito i dosta brojno. Nastupalo je često na raznim manifestacijama, pa i gimnazijskim priredbama u Gradišci. Gostovalo je i u drugim sredinama i bilo je u to vrijeme veoma poznato.
Brojno je bilo i hrvatsko pjevačko društvo Posavac, koje je takođe bilo mješovito. Iamlo je i svoj prostor. dom. Pored Gradiške nastupali su i u drugim mjestima. Društvo Posavac imalo je i Ženski tamburaški orkestar. Postojalo je i muško tamburaško društvo u kome su svirali tada poznati svirači Alija Mujadžić i Miles Vasić.
U Gornjim Podgradcima između dva rata postojalo je i Radničko tamburaško društvo.
Pored navedenih pjevačkih i tamburaških društava postojale su i manje poznate muzičke družine u gradu i na selu.
Dvadesetih godina XX vijeka, direktor Niže realne gimnazije dr Nikola Ćorić osnovao je Mješoviti pjevački hor kojim je i dirigovao. Pjevačka društva i gradski hor imali su dosta članova i dali znatan doprinos muzičkom životu ne samo u Gradišci, nego i u drugim sredinama. Društva su prestala sa radom kada je počeo rat 1941. godine.
Prvo organizobano školovanje muzičkih talenata počelo je 1934. godine otvaranjem Muzičke škole u okviru Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“. Škola je radila u prostorijama Prosvjetinog đačkog doma.
Škola je bila podijeljena na violinsku i klavirsku klasu. Prvi javni nastup učenika ove škole održan je u februaru 1935. godine. Bila je to tada jedina Prosvjetina muzička škola u BiH. Bilo je pokušaja da se ovakve škole osnuju i u drugim mjestima, ali je primjer Gradiške ostao usamljen. Prema podacima iz 1937. godine u njoj je bilo 14 učenica i tri učenika, a nastavu su izvodila dva učitelja muzike. Škola je radila do 1941. godine.
