Svi ga poznaju po nadimku Knez. Oslovljavaju ga i sa Drago. A malo ko zna da mu u ličnim ispravama piše – Miodrag. Penzioner sa 33 godine staža uvijek raspoložen i nasmijan razlikuje se po mnogo čemu od ostalih mještana Gradiške. Miodrag Račić Knez je najneobičniji i najdobroćudniji brkajlija na sjeveru naše zemlje.
Kaže da je nadimak Knez zaradio jer je 21 godinu bez prestanka bio predsjednik mjesne zajednice Bok Jankovac – Mačkovac koja se kasnije podijelila na dvije zajednice.
– Bez obzira na to koja je vlast vladala na nivou Gradiške ili Republike Srpske, ja sam pobijeđivao u Bok Jankovcu i Mačkovcu. Otišao sam rano u penziju i imao vremena na pretek. Već 33 godine sam penzioner. Prvi ček mi je poštar donio kad sam imao četrdeset godina – priča Knez.
Miodrag je bio vozač-profesionalac u nekadašnjem Kazneno-popravnom domu u Staroj Gradišci. Svuda je stizao na vrijeme, bio je pouzdan i tačan kao sat. Ipak, nijedan vozač sa ovih prostora, a možda i iz regije, nije dao „gas do daske“ na stazi za trke Formule jedan. Bilo je to u Italiji, u Monci.
– Otišao sam sa kolegom u Moncu sa ciljem da pogledamo i kupimo neke mašine za obradu drveta. Italijani, pravi trgovci, provedoše nas po cijelom gradu da bi osigurali prodaju. I najednom uđosmo na čuvenu stazu „formule jedan“. Na ulazu staviše ogledala ispod auta, pogledaše da ne prosipa ulje. Italijan je ludovao sa „Lančiom“, a ja za njim sa „Pežoom 604“. Tri hiljade kubika, „šestak“, aždaja od auta – veliča svog četverotočkaša Knez.
I dok je „Lančia“ sa lakoćom savladavala zavoje i druge zamke na stazi, Knez je za njim imao problema. Brzinomjer je pokazivao da vozi preko 200 kilometara na čas.
– Ulazim u dupli zavoj, auto ispred mene ima stabilizatore, a moj „Pežo“ klasične amortizere. Tako sam čas vozio na lijevim, čas na desnim točkovima, ali se nisam prevrnuo. Mogao sam i izletjeti sa staze i presjeći put preko ledine, ali sam želio pokazati Italijanima da Niki Lauda nije ništa bolji od mene – prisjeća se Knez.
Prije desetak godina pročula se priča da je Knez uhvatio živu lisicu sajlom za svinje. I to ne bilo gdje, već u vikendici bivše predsjednice Skupštine opštine Gradiška Mare Drinić. Pošto je vikendica građena u planinskom stilu, sa krovom do zemlje, lisici nije bio problem da se skloni unutra. Iako je lovac, Knez je krenuo na mudru lisicu bez puške i metaka.
– Podužim grabljama sam je ispitao da li je ljuta, bijesna i neprijateljski raspoložena. Stjerao sam je u ćošak i pred kamerama i reflektorima je polako nadmudrivao. A onda su mi donijeli sajlu za hvatanje svinja. Uspio sam je staviti preko lijinih zuba i izvesti van. Oslobodio sam je i pustio u prirodu. O tome govori televizijska reportaža – tvrdi Račić.
Vlasnici traktora, kombajna, priključnih mašina i raznih strojeva priznaju da od Kneza nema boljeg majstora u pola države.Za tili čas rastavi popola „Fergusona“, otkloni kvar i ide dalje.
– Mehanika je moja velika ljubav. U mehanici ima dosta logike, konstruktori su bili pametni ljudi. Mada sam viđao i neka nelogična rješenja i prepravljao ih na svoj način. Mom prijatelju Josipu Barišiću sam traktor, koji je stariji od njega iako je penzioner, rastavljao desetak puta. I danas pali na najvećem minusu. Nije mi problem potpuno remontovati kombajn „Zmaj“, traktor „Belarus“, „Golfa“ dvojku ili moped „Tomos“. Još kada su snaše vlasnice mašina, onda je sve na svome mjestu – priča sedamdesetjednogodišnji Miodrag Račić Knez koji je i ove godine, iako na listi opozicije, ubjedljivo prošao u savjet Mjesne zajednice Bok Jankovac.
Knez je i odličan čamdžija, mada ga zadirkuju da najčešće vesla na tvrdom.
– Veslo ne služi samo na vodi, već i na suvome. Odličan je oslonac, a i odbrana, zlu ne trebalo.
Za Kneza je vezan jedan zanimljiv događaj. Iako je lovac – od minulog rata ne lovi. Kaže da mu se pucanje smučilo. Vjeruje da će ponovo oživjeti titulu kneza u selu te da će imati šta da pokaže mlađim pretedentima na lokalnu politiku.
B. Grgić
