Božidar Gajić, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije: Ratni i poratni period položen desetkom

U monografiji, koja obuhvata period duži od pola vijeka obilježenog intenzivnim razvojem gradiške Bolnice, poznati ljekari svjedoče o tom periodu. Ova publikacija, sada u pripremi, prema navodima direktora Rajka Dodika, obuhvata sve važnije sektore i događaje, ključne za nastanak i razvoj sekundarne zdravstvene zaštite.

-Monografiju, koja za nas predstavlja svedočanstvo i dokument, priprema brojni redakcioni tim, u cilju što obuhvatnije pristupa. O Bolnici je prethodno malo ili nedovoljno pisano a ova ustanova zaslužuje da se tom tematikom pozabavimo, da iskažemo zahvalnost prethodnim generacijama, sadašnjim radnicima i ukažemo na smjernice mlađima, čije vrijeme dolazi – kazao je Dodik za RTV Gradiška. Planirano je da, bogato ilustrovana i veoma sadržajna monografija bude završena iduće godine.

Božidar Gajić, specijalista fizijatrije i dugogodišnji načelnik ovog odjeljenja, govori o počecima i razvojnom putu te najvećim iskušenjima, naročito u ratnom i poratnom periodu.

Fizikalna medicina i rehabilitacija ima dugogodišnji status u Gradišci. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka u naš grad je došao prvi, viši fizioterapeut Dragoljub Vujanović. On je fizikalne terapije započeo na vrlo skroman način. To je bilo u podrumu stare Bolnice, gdje se u starom lavoru, u vešeraju i servisu za grijanje topio parafin korišten za terapije. Ubrzo potom, dobili smo galanski aparat za elektro-terapije, kojeg i sada čuvamo kao muzejski eksponat.

Fizijatrija se konstantno razvijala, naročito dolaskom više ljekara specijalista fizijatrije i rehabilitacije. Među prvima došao je doktor Stevan Višekruna, ugledni specijalista. Time počinje intenzivniji razvoj fizikalne medicine u
Gradišci. Nabavljena je nova i savremena aparatura, kada za podvodnu masažu, opremljena je sala za kinezi-terapiju odnosno medicinske vježbe. U tom periodu i ja sam se pridružio ovom timu, nakon povratka sa specijalizacije. Funkcionisali smo u okviru Bolnice odnosno Medicinskog centra. Imali smo i nekoliko kreveta za stacionarno liječenje odnosno rehabilitaciju. Nažalost, Fond zdravstva nije dozvolio daljni razvoj stacionara te smo prešli na ambulantni oblik fizikalne medicine i rehabilitacije.

Regionalni centar
Tada ni Srbac, Laktaši kao i Bosanska Dubica nisu imali fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u svojim zdravstvenim ustanovama. U tim okolnostima, mi smo odlazili u ove sredine i ambulantno pregledali pacijente. Ubrzo potom, u ovim opštinama formirali smo male, skromne ali značajne i korisne centre za fizikalnu
medicinu i terapiju.

To je uspješno funkcionisalo. Napominjem da je za našu službi bio značajan razvoj hirurgije,
interne medicine i ortopedije u Bolnici Gradiška. Uz pomoć i saradnju sa specijalistima ovih struka, svakodnevno smo
napredovali, naročito u liječenju pacijenata sa reumatskim tegobama, sa degenerativnim i upalnim reumatizmom, kao i
posttraumatskim stanjima.

Tokom rata mi smo nastavili intenzivno raditi, čak i u drugim ustanovama. Među njima je tadašnji Centar za rehabilitaciju u Mlječanici, gdje su liječeni ranjeni borci, civili, invalidi rata… U ratu smo praktično proširili djelatnost.
Shvatili smo da će i u periodu nakon rata, naša specijalnost i ovaj sektor medicine biti izuzetno potreban. Veliki broj invalida odredio je intenzitet našeg rada. Za ovu kategoriju stanovništva bila je neophodna dugotrajna fizikalna medicina i terapija.

Dobili smo uređaje za hidroterapiju, sa podvodnom masažom, razvijali smo se i u stručnom pogledu, na primjer ja sam se usavršavao u oblasti reumatologije. Razvili smo i ultrazvučnu dijagnostiku krvnih sudova, za šta je zadužen specijalista Zrnić, koji se prethodno time vrlo uspješno bavio.

Naravno, stalno smo razvijali i modernizovali našu bazičnu rehabilitaciju. Mnogo smo radili. Dešavalo se da u jednom danu imamo na rehabilitaciji i po pedeset pacijenata.

Bazična rehabilitacija
Kada je po međunarodnom projektu stvorena mreža ambulantne fizikalne terapije, koja je nazvana bazičnom rehabilitacijom, mi smo tada uspostavili Centar za bazičnu rehabilitaciju pod okriljem Doma zdravlja. U Bolnici je zadržana ambulantna dijagnostika i terapija za pacijente zbrinute u ovoj ustanovi.

Osim doktora Vlade Zrnića, kasnije je kod nas angažovana Biljana Stević Guzijan, specijalista fizikalne medicine i
rehabilitacije. Ona se takođe usavršavala u području ultrazvučne dijagnostike.

Moj rad sa pacijentima, pored bazične dijagnostike u području fizikalne medicine i terapije, razvijao se i u oblasti
subspecijalističke grane fizikalne medicine, a to je reumatologija.

To je rezultiralo bazom podataka o velikom broju pacijenata i medikamentnom liječenju. To su prepoznale i farmaceutske kuće i institucije u Zapadnoj Evropi, što nas je uvelo u projekat liječenja pacijenata sa upalnim reumatizmom, gdje se primjenjuje najmodernija terapija korištenjem bioloških lijekova.

Najteži pacijenti iz ove oblasti ušli su u projekat finansiran novcem evropske Agencije za lijekove, što je potvrda našeg znanja i umijeća u ovako kompleksnom području zdravstvene zaštite.

Na visini zadatka
Sve ovo ukazuje da je uloga Fizijatrije u Gradišci vrlo značajna, naročito poslije rata. Smatram da smo u tom periodu, u potpunosti bili na visini zadatka. Uspostavili smo vezu i stekli povjerenje mnogih donatora koji su finansirali opremu za naše odjeljenje. Na osnovu toga uveliko smo modernizovali rad i imali veliki broj pacijenata. Napominjem da su ratnim vojnim invalidima, osim terapije, potrebna i pomagala, a mi smo to u saradanji sa donatorima, konstantno obezbjeđivali.

Kroz sve naše djelatnosti i subspecijalističke tretmane, stekli smo zavidan položaj i u zdravstvu Republike Srpske, zato što su Bolnica i Dom zdravlja to prepoznali, kao važno područje medicine i stalno ga razvijali, kazao je Gajić.

M.Pilipović